Zlatni tragovi oktobra na Vilsonovom šetalištu

Vilsonovo šetalište — ili kako ga Sarajlije jednostavno zovu “Vils” — diše punim plućima ovih oktobarskih dana, u ovih savršenih dvadesetak stepeni kada je jesen u svom najljepšem izdanju.

Zvuk koraka miješa se s tihim šuštanjem lišća, dok se čuje dječiji smijeh iz obližnih parkova.

Sredovječni parovi šetaju pod ruku, usporenim korakom upijajući blagodat vremena i uživajući u toplini kasnog sunca.

Na klupama pored rijeke od šetnje odmaraju penzioneri, promatrajući kako psi trče zaigrani po tepihu od lišća. A Miljacka protiče, odražava krošnje dok i sama nosi jesen na svom toku.

Dužinom od Mosta Suade i Olge pa sve do mosta u ulici Topal Osman-paše, nižu se 480 stabala — lipa i kestena, posađenih još u vrijeme kada je ovo šetalište bilo poznato kao Kalajeva promenada, po austrougarskom upravitelju Benjáminu Kállayu.

Kasnije, nakon Prvog svjetskog rata, ime je promijenjeno u Vilsonovo šetalište, u čast 28. američkog predsjednika Woodrowa Wilsona.

I kao što se jesen mijenja iz dana u dan, tako se i ovo šetalište mijenjalo kroz historiju: u vrijeme Drugog svjetskog rata nosilo je ime Musolinijevo šetalište, zatim, šezdesetih, Omladinsko, da bi mu 1993. ponovo bio vraćen naziv koji danas nosi s ponosom — Vilsonovo.

Danas, dok se Sarajlije opraštaju od toplih ljetnih dana, atmosfera na Vilsonovom je gotovo filmska.

Sunčevi zraci probijaju se kroz grane, djeca skupljaju lišće za jesenske bukete, a parovi koriste slobodno vrijeme za korisne, zajedničke korake.

Sve odiše mirom, tišinom i blagom nostalgijom u dijelu grada gdje se itekako može uživati u svakom trenutku.

Meteorolozi kažu da će već sutra, u petak 24. oktobra, kiša prekinuti ovu idilu, nadamo se na kratko vrijeme.

Jutro će biti svježe, s oblacima koji će se povremeno razmicati, dok će temperature ostati ugodnih 13 do 18 stepeni. Vikend, pak, donosi više oblaka i povremene pljuskove, ali do tada — Vilsonovo je još uvijek okupano suncem, toplo, zlatno i živo.

Jer, kad god Sarajevo diše punim plućima, diše upravo ovdje — uz Miljacku, pod lipama i kestenima Vilsonovog šetališta.

Jer katkad nam ne treba ništa više od šetnje pored rijeke — uz šum lišća pod nogama i pogled na prirodu u jesenjim bojama koje griju dušu.

(Vijesti.ba)