Rusija regrutuje bolesne i nemoćne osobe u vojsku

Njegovo nerazgovijetno mrmljanje otkriva da je mentalno nesposoban za komunikaciju ili kretanje. On je jedan od nekoliko muškaraca s mentalnim poteškoćama koje je Rusija, kako se tvrdi, poslala na prvu liniju fronta u Ukrajini.

Ukrajinski zvaničnici kažu da je riječ o strategiji koja odražava sve veće oslanjanje Moskve na ranjive regrute i spremnost da iskoristi gotovo neograničene ljudske resurse kako bi napravila napredak, ne mareći za žrtve, piše The Telegraph.

Vojni izvori podijelili su s britanskim portalom istraživanje koje detaljno opisuje pet slučajeva koji, kako tvrde, pokazuju spremnost Rusije da na front šalje vojnike sa invaliditetom ili teškim bolestima.

"Rusiji nikada neće ponestati ljudi", rekla je Ana, pripadnica ukrajinskih odbrambenih snaga koja ima bliske veze sa sigurnosnim službama. "To znači da ako žrtvovanje jednog čovjeka na svakih 10 metara donosi napredak i stvara pritisak na nas, oni će to uraditi; to je efikasna taktika u društvu gdje nema cijene za žrtvovanje siromašnih", dodala je Ana, čije je ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga.

Prema Dmitru Žmailu, vojno-političkom stručnjaku i izvršnom direktoru Ukrajinskog centra za sigurnost i saradnju (USCC), snimak nemoćnog vojnika nije izolovan slučaj, već dio zabrinjavajućeg i sistemskog obrasca. "Zbog potrebe za ljudstvom, uz velike gubitke u vojsci, Rusija je primorana regrutirati građane bez obzira na njihovo zdravlje ili fizičke invaliditete", izjavio je Žmailo.

Prisiljeni na borbu

Jedan ukrajinski komandir, koji je želio ostati anoniman, potvrdio je za The Telegraph da znaju za najmanje dva slučaja mentalno onesposobljenih Rusa poslanih u borbu, uz one koje je dokumentovao USCC. Jedan od njih bio je Semjon Karmanov.

Ovaj 27-godišnjak nije znao čitati ni pisati, a u djetinjstvu mu je dijagnosticiran “intelektualni invaliditet sa značajnim poremećajima ponašanja koji zahtijevaju njegu i liječenje”. Uprkos tome, zatvorska medicinska komisija proglasila ga je sposobnim za vojnu službu. Karmanov je iz zatvora prebačen u kamp za obuku u okupiranom Lugansku, gdje mu je izdata vojna knjižica s oznakom “vozač”, iako, prema riječima njegove majke, nikada nije znao voziti. Ubijen je na frontu ove jeseni.

Drugi slučaj odnosi se na 22-godišnjeg Alekseja Vahruševa iz zapadne Rusije, koji je veći dio života proveo pod psihijatrijskom njegom. Uprkos ljekarskoj potvrdi o nesposobnosti za službu, policija ga je prisilila da potpiše vojni ugovor. Nakon što je pokušao pobjeći sa svog položaja, poslan je u borbu, a njegova sudbina je danas nepoznata.

Društvenim mrežama kruže brojni snimci koji navodno prikazuju zarobljene ruske vojnike koji ne mogu komunicirati niti razumjeti gdje se nalaze, što je, prema ukrajinskim dužnosnicima, dodatni dokaz oslanjanja Moskve na nesposobne i nevoljne borce.

"To uključuje i zatvorenike iz ruskih zatvora koji imaju invaliditetne grupe zbog hroničnih bolesti, kao i ruske civile koji, uprkos zdravstvenim problemima, pristaju potpisati ugovor s ruskim Ministarstvom odbrane, često pod pritiskom", rekao je Žmailo. Ovaj stručnjak opisao je i slučaj 22-godišnjeg Artjoma Radajeva, invalida od djetinjstva, kojeg je na front poslala 4. zasebna motorizovana streljačka brigada. Nestao je nekoliko dana kasnije, a majka ga je kasnije prepoznala na fotografiji ruskih vojnika vezanih za drveće kao kazna za odbijanje borbe.

Volkov Oleg Vladimirovič (23) također je imao psihijatrijski invaliditet dijagnosticiran u djetinjstvu, ali je bio prisiljen potpisati vojni ugovor nakon što je uhvaćen u krađi gajbe vina. Već prvog dana u Ukrajini panično se sakrio u trafostanici, gdje je i zarobljen. Njegova trenutna sudbina je nepoznata.

"Regruti stignu i odmah poginu"

Kao dodatni dokaz ruskih skupih taktika, jedan vojnik koji se bori kod Časiv Jara izjavio je ove sedmice da novo-mobilisani regruti često poginu gotovo odmah po dolasku na front, a njegova jedinica pretrpjela je gubitke veće od 90 posto.

"Regrutuju ljude koji ništa ne znaju – milioni se troše na njihovo regrutiranje. Stignu i odmah su mrtvi", rekao je muškarac identificiran kao Ruslan iz 88. izviđačko-diverzantske brigade "Espanyola" u snimku objavljenom na društvenim mrežama. "Ostalo nas je šest: bilo nas je sedamdeset, sada nas je šest. Voziš preko leševa – nema drugog načina", dodao je.

"Kremlj ne gleda na pješadiju kao na ljude"

Ana, kontakt The Telegrapha u vojsci, upozorava da broj ruskih žrtava ne znači nužno da Ukrajina pobjeđuje. "Dok je za nas svaki vojnik život, za Putina je svaki vojnik samo sredstvo za postizanje cilja, kojeg ima u beskrajnoj zalihi. Više ih uznemiravaju sankcije Sjedinjenih Američkih Država nego gubitak 500.000 ljudi."

Prema njenim riječima, rat više nije pitanje vještine, već ljudstva. "Partneri i javnost moraju shvatiti da Kremlj svoju pješadiju ne gleda kao na ljude, već kao na robu", istakla je.

Sličnu situaciju opisuje i pukovnik Oleksandr Zavtonov iz 30. ukrajinskog marinskog korpusa, koji služi na hersonskom pravcu. "Napadi se odvijaju stalno, dan za danom. Mjesec za mjesecom. U radio-presretanjima nije rijetkost čuti okupatore kako odbijaju ići u napad. Međutim, sudeći po situaciji, ruski komandanti su ravnodušni prema tome."

Pukovnik Zavtonov zaključuje da, iako napadi često nisu velikih razmjera, njihov kontinuitet ima za cilj iscrpljivanje ukrajinskih snaga. "Vidimo da neprijatelj nema granica u cijeni ljudskih života, što civilizovanom svijetu izgleda kao kanibalistička taktika. Za Ruse, to je norma – oni se uvijek bore ovako, bez vrednovanja ljudskog života", rekao je.

(Vijesti.ba)