Doživotno osuđena zbog ubistva vlastite djece, tijela skrivala u koferima

Zločin, koji je potresao i Novi Zeland i Južnu Koreju, otkriven je tek 2022. godine, a slučaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti, navodi BBC.

Lee (45) je ranije proglašena krivom za ubistva osmogodišnje Yune Jo i šestogodišnjeg Minua Joa. Prema presudi, u zatvoru mora provesti najmanje 17 godina prije mogućnosti uslovnog otpusta. Ubistva su se dogodila 2018. godine, nedugo nakon smrti njenog supruga, a tijela djece pronađena su tek kada je jedan bračni par na aukciji kupio sadržaj napuštenog skladišta u Aucklandu.

Tokom suđenja, odbrana je tvrdila da je Lee bila neuračunljiva i da se njeno mentalno zdravlje pogoršalo nakon suprugove smrti. Navodili su da je vjerovala kako bi cijela porodica trebala „otići zajedno“. Prema riječima odbrane, pokušala je i sebi i djeci dati smrtonosnu dozu antidepresiva, ali je pogriješila u količini. Tužiteljstvo je, međutim, istaklo da je riječ o sebičnom činu kojim je željela pobjeći od pritiska samohranog roditeljstva.

Nakon zločina Lee je promijenila ime i pobjegla u Južnu Koreju, gdje je i rođena. Uhapšena je 2022. i izručena Novom Zelandu.

Na izricanju presude sud je saslušao potresna svjedočenja porodica stradale djece i njihovog pokojnog oca. Majka optužene, Choon Ja Lee, izrazila je duboko žaljenje što kćer nije potražila stručnu pomoć nakon smrti supruga. „Ako je htjela umrijeti, zašto nije umrla sama? Zašto je povela nevinu djecu sa sobom?“, navela je u emotivnoj izjavi.

Jimmy Jo, brat preminulog supruga, kazao je da porodica i dalje prolazi kroz neizmjeran bol, dodajući da njihova majka još uvijek ne zna da su djeca mrtva. „Ovo je kazna iz koje se nikada ne možemo osloboditi“, poručio je.

Sudija Geoffrey Venning naveo je da je mentalno stanje optužene imalo određenu ulogu, ali je njene postupke ocijenio proračunatim. Psihijatrijska procjena pokazala je da je Lee vjerovatno patila od atipične depresije i produženog procesa žalovanja. Sud je naložio da se u zatvoru tretira kao pacijentica kojoj je potrebna posebna psihijatrijska podrška.

Zločin koji je godinama ostao skriven i slučajno otkriven, i dalje odjekuje kao jedno od najpotresnijih ubistava u savremenoj historiji Novog Zelanda.

(Vijesti.ba)