Ukrajinski vojnik upitao Trumpa: Kako bi reagovali da vam uzmu dio zemlje?

Anatolij (59) postavlja jednostavno pitanje: „Kada bi njemu neko uzeo dio teritorije, šta bi on na to rekao? Isto vrijedi i za nas.“ Njegove riječi odražavaju duboku sumnju s kojom se na prvim linijama fronta dočekuje Trumpov mirovni plan, koji predviđa da Ukrajina Rusiji prepusti regije Donjeck i Lugansk, izvještava Sky News.

Želja za mirom, ali ne po svaku cijenu

Anatolij se, kao i mnogi Ukrajinci, dobrovoljno pridružio teritorijalnoj odbrani kada je Rusija prije skoro četiri godine pokrenula invaziju. Od tada se bori, ali naredne godine, kada napuni 60, imat će mogućnost napustiti službu. Zbog težine pancirnog prsluka koji više ne može nositi, sada djeluje dalje od prve linije, u maloj radionici na periferiji Kramatorska, gdje pomaže u popravljanju i unapređenju dronova – ključnog oružja na bojištu.

„Želim da se ovaj rat konačno završi“, rekao je. „Želim da idem kući, svojoj porodici, na svoju zemlju.“ Ali, naglašava, ne po svaku cijenu. On i drugi vojnici iz 107. brigade s nepovjerenjem gledaju na Trumpove napore. Prijedlog da se Rusiji prepusti Donbas uključuje i velike dijelove teritorije koji su još uvijek pod kontrolom Ukrajine i za čiju su odbranu hiljade vojnika dale živote.

„Negativno se osjećam zbog toga“, kaže Anatolij. „Toliko ljudi je već palo za ovu zemlju… Kako možemo predati svoju zemlju? To bi bilo kao da neko dođe u moju kuću i kaže: ‘Daj mi dio svog doma’.“ Ipak, svjestan je teške stvarnosti i dodaje: „Shvatam, nemamo čime to vratiti. Možda nekim političkim sredstvima… Ne želim da više ljudi strada, da više ljudi gine. Želim da se političari nekako dogovore.“

U međuvremenu, ukrajinski i američki pregovarači sastat će se u Miamiju kako bi razgovarali o mirovnim naporima, nakon sastanka američkih i ruskih timova u Moskvi ranije ove sedmice.

Ako stanemo, borit će se naša djeca

Nedaleko od Anatolijeve radionice, u skrivenoj fabrici bombi, vojnici iz iste jedinice fokusirani su na drugačiju vrstu ratnog napora. Okruženi 3D printanim napravama, metalnim kugličnim ležajevima i plastičnim eksplozivom, izrađuju improvizirane bombe, uključujući i protivpješadijske mine. Proizvodnu liniju vodi Vadim (41), koji se bori još otkako je Vladimir Putin prvi put napao istočnu Ukrajinu 2014. godine.

Na pitanje osjeća li se umorno, odgovara: „Uvijek smo umorni, nemamo neku posebnu motivaciju, ali postoji razumijevanje da će neprijatelj nastaviti dolaziti sve dok ga ne zaustavimo. Ako prestanemo da se borimo, borit će se naša djeca i unuci. To nas drži.“

Vadim se također protivi predaji ukrajinske zemlje. „Ako sada predamo granice, predamo Donbas, šta onda?“, pita se. „Bilo koja zemlja može doći u bilo koju drugu zemlju i reći: Ovo je naša zemlja. Hajde da se dogovorimo, trgujemo i živimo kao prije. To po mom mišljenju nije normalno.“

Grad Kramatorsk svjedoči o ukrajinskoj volji za borbom. Ostaje čvrsto u ukrajinskim rukama, iako se ruski rat sve više približava. Mreže razvučene duž glavne ceste štite vozila od dronova, dok su polja oko grada utvrđena bodljikavom žicom, zemljanim nasipima i betonskim blokovima. Mnogi civili ostali su ovdje, kao i u obližnjem Slavjansku, uprkos padu gradova poput Mariupolja, Bahmuta i Avdijivke.

Ipak, danak života u ratnoj zoni je očit. U nedjelju su trgovci čistili ruševine nakon što je ruski projektil pogodio centralnu pijacu. Neki, poput Elle (60), odlučili su ponovo otvoriti svoje tezge uprkos razaranju. „Strašno je. Moramo zarađivati za život. Imam majku, moram se brinuti o njoj, pomagati svojoj djeci. Zato radimo ono što moramo“, rekla je.

Njena odrasla djeca žive u Kijevu i mole je da ode, ali Kramatorsk je njen dom. „Ovako živimo već četiri godine. Toliko smo navikli na to. Dron preleti iznad glave, a mi nastavljamo raditi“, kaže ona. Kada su je pitali kako se osjeća zbog onoga što je rat učinio njenom gradu, glas joj je zadrhtao dok je brisala suze. „Sve držimo u sebi, ali i dalje boli. Strašno je i bolno. Samo želim da stvari budu kao prije. Ne želimo da se ovdje išta mijenja.“

Na pitanje šta bi učinila ako bi mirovni sporazum prisilio Ukrajinu da preda to područje, Ella je odgovorila: „To je teško pitanje… Ne bih ostala. Otišla bih.“

(Vijesti.ba)