Njemački list: Dodik djeluje glasno, Čović tiho ka istom cilju - paralizi

"Dva uticajna političara vješto koriste dvojno državljanstvo kako bi dodatno odgodili energetsko približavanje Bosne i Hercegovine Zapadu.

Bosna i Hercegovina već godinama je geopolitičko žarište, gdje se prepliću interesi zapadnih aktera i Rusije. Dok je međunarodna pažnja obično usmjerena na otvoreno proruski kurs Milorada Dodika, dugogodišnjeg predsjednika Republike Srpske, jedan drugi ključni akter često ostaje u pozadini: Dragan Čović, predsjednik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Međutim, trenutni spor oko energetske budućnosti zemlje sugerira da Čović i i dalje vrlo uticajni Dodik nisu toliko protivnici, koliko komplementarni partneri u zajedničkom političkom aranžmanu.

Posebno ilustrativan primjer pojavio se krajem decembra, kada je radio-televizija Herceg-Bosna, koja je faktički pod političkim uticajem HDZ-a BiH, otvoreno podržala ruske argumente u vezi s takozvanim Južnim gasnim interkonekcijskim projektom. Bez ikakvog uredničkog odstojanja ili kritičkog konteksta, ruskom ambasadoru u Bosni i Hercegovini, Igoru Kalabuhovu, dat je prostor da upozori BiH protiv energetskog približavanja Zapadu.

Kalabuhov je pozvao bh. vlasti da se odupru „pritiscima iz Vašingtona“ i nastave se oslanjati na ruski gas – iako je Rusija pod teškim sankcijama EU, a Bosna i Hercegovina trenutno u potpunosti zavisi od jednog gasovoda koji prolazi kroz Srbiju. Činjenica da je javni servis emitovao ove izjave bez komentara nije novinarski propust, već izraz političke manipulacije.

Energetska zavisnost kao geopolitička poluga

Od 1980-ih, Bosna i Hercegovina svoj prirodni gas nabavlja isključivo iz Rusije. Sa zapadne tačke gledišta, ta strukturna zavisnost smatra se sigurnosnim rizikom. Shodno tome, SAD već godinama insistiraju na izgradnji Južne interkonekcije, kojom bi se Bosna povezala na hrvatsku gasnu mrežu i LNG terminal na ostrvu Krk. Ovaj projekat bi prvi put omogućiodiverzifikaciju energetskog snabdijevanja.

Upravo tu počinje otpor HDZ-a BiH. Zvanično, oni izražavaju sumnje u upravljanje državnom kompanijom BH-Gas ili navodni uticaj Turske i Irana. Međutim, posmatrači u Sarajevu sve više ove argumente vide kao izgovor za svjesno odugovlačenje procesa. Da takvo odugovlačenje objektivno ide u korist Rusije, teško je osporiti.

Otvorena posvećenost partnerstvu

Da Čovićeva politika nije izolovan potez, već dio koordiniranog pristupa s Dodikom, pokazuje i otvorena saradnja njihovih stranaka. Dana 13. oktobra, predsjednik SNSD-a (Saveza nezavisnih socijaldemokrata) Milorad Dodik i lider HDZ-a BiH Dragan Čović sastali su se u Banjoj Luci. Nakon sastanka, obje strane su izričito potvrdile „dobru saradnju“.

Dodik je otišao i korak dalje, javno izjavivši da očekuje nastavak tog partnerstva i nakon općih izbora 2026. godine. Čović je, s druge strane, govorio o stabilnosti, evropskom kursu i zaštiti političkih prava Hrvata – terminima koji u bosanskoj stvarnosti već godinama služe kao izgovor za odgađanje suštinskih reformi. Nije tajna da upravo ove dvije stranke blokiraju ključne zakonodavne pakete potrebne za napredak u procesu EU integracija.

Blokada umjesto reformi

Saradnja između dviju stranaka posebno je vidljiva u institucionalnom kontekstu. Do početka ove godine, SNSD i HDZ BiH bili su dio državne vladajuće koalicije. Ta koalicija se raspala nakon što je treći partner – takozvana Trojka – prekinuo saradnju. Razlog su bili brojni otvoreno neustavni zakoni koje je Dodikov SNSD progurao kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Dok je Trojka potom pokušavala formirati novu parlamentarnu većinu sa srpskom opozicijom, HDZ BiH je ostao upadljivo pasivan. Štaviše, Čović je u julu javno izjavio da trenutno ne postoji mogućnost političke promjene na državnom nivou. Ova izjava u Sarajevu je shvaćena manje kao hladna analiza, a više kao politički signal – da se postojeći zastoj treba održati.

Dvije uloge, isti rezultat

Obrazac je jasan: Dodik djeluje konfrontacijski, otvoreno dovodi u pitanje državne institucije i retorički i praktično veže Republiku Srpsku za Moskvu. Čović, s druge strane, djeluje umjerenije, ali koristi institucionalne vetoe, ustavne mehanizme i medijsku kontrolu da postigne isti efekat. Jedan djeluje glasno, drugi tiho – ali obojica doprinose istoj političkoj paralizi.

Ova podjela uloga nije nova. Još 2017. godine, Rusija je otvoreno podržala narativ o tzv. hrvatskom pitanju, koji odgovara interesima HDZ-a BiH i političkim krugovima u Zagrebu. Od tada, političke linije između Zagreba i Beograda, Mostara i Banje Luke teku upadljivo paralelno, dok se Sarajevo sve češće prikazuje kao navodno „nepouzdan“ ili čak „antievropski“ akter.

Test za Zapad

Rasprava o Južnoj gasnoj interkonekciji stoga je mnogo više od energetskog spora. To je lakmus test zapadnog uticaja na Balkanu. Ključno pitanje nije da li Rusija pokušava destabilizirati Bosnu – to je već godinama očigledno. Pravo pitanje je kako će Vašington i Brisel postupiti prema onim akterima koji iznutra omogućavaju tu strategiju.

Ukoliko se učvrsti dojam da Čović i HDZ BiH sistematski djeluju u interesu Rusije, neminovno se postavlja pitanje političkih posljedica. SAD su već sankcionisale druge aktere. Hoće li i Čović u budućnosti biti percipiran kao sigurnosni rizik, zavisit će, između ostalog, od daljnjeg razvoja energetskog pitanja.

Iza tehno-kratskih argumenata i etnopolitčke retorike krije se suštinski geopolitički sukob. Čović se predstavlja kao umjereni političar moći, ali sve više djeluje kao tihi saveznik sistema koji blokira reforme i otvara prostor za ruski uticaj. Zajedno s Dodikom, on čini okosnicu politike opstrukcije koja slabi bosansku državu i potkopava njen evropski put.

Za Njemačku i Evropsku uniju, koje već dugo stabilnost Zapadnog Balkana prepoznaju kao pitanje sopstvene sigurnosti, ovo je neugodno, ali nužno saznanje."

Politikolog Erdin Kadunić je Nijemac porijeklom iz BiH. Studirao je na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, a zatim osam godina živio u BiH, gdje je, između ostalog, radio kao portparol za medije u njemačkoj ambasadi u Sarajevu. Danas živi u Diseldorfu i radi kao tumač i prevodilac za bosanski, hrvatski i srpski jezik.

(Vijesti.ba / Berliner Zeitung)