Ova država više nema mjesta za svoje stanovništvo

Burundi se suočava s ekstremnim pritiskom na prostor. Na teritoriji od svega 27.000 kvadratnih kilometara, živi oko 14 miliona ljudi. Iako postoje gušće naseljeni gradovi i otočne države širom svijeta, samo Bangladeš, Tajvan i Ruanda imaju veću kombinaciju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti. To Burundi čini jednim od najupečatljivijih primjera demografskog pritiska u Africi.

Afrika je kroz veći dio historije bila slabo naseljen kontinent, ali se to u posljednjih stotinu godina dramatično promijenilo. Broj stanovnika kontinenta porastao je višestruko, a regije poput delte Nigera, etiopskih visoravni i pojasa između Velikih afričkih jezera postaju sve gušće naseljene. U tom području, gdje su klimatski uslovi povoljniji zbog većih nadmorskih visina i obilnih padavina, nalazi se i Burundi.

Velika gustoća stanovništva, međutim, ne znači i snažnu urbanizaciju. Većina stanovnika Burundija i dalje živi u ruralnim područjima, na brežuljcima. Na strmim padinama uzgajaju se banane, manioka, grah i kukuruz, često na svakom dostupnom komadu zemlje. Prema administrativnim kriterijima, Burundi se i dalje ubraja među najruralnije države svijeta.

Ipak, istraživački projekt Africapolis, koji podržava OECD, koristi širu definiciju urbanog prostora. Prema njihovim kriterijima, ako više od 10.000 ljudi živi u objektima udaljenim najviše 200 metara jedni od drugih, područje se smatra urbanim. Na osnovu toga, procjenjuje se da već danas oko 78 posto stanovnika Burundija živi u urbaniziranim zonama, a do sredine stoljeća velik dio zemlje mogao bi postati gotovo neprekinuta naseljena cjelina – nešto između sela i grada.

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jeste proizvodnja hrane. Dok se optimisti pozivaju na teorije ekonomistice Ester Boserup, prema kojima manjak zemljišta podstiče inovacije u poljoprivredi, stvarnost u Burundiju često ide u suprotnom smjeru. Iako postoje primjeri uspješnih i intenzivnih farmi, poput one penzionisanog agronoma Viviena Nduwumwamija, većina stanovništva nema sredstva za takva ulaganja.

S druge strane, siromaštvo i nedostatak zemlje sve više podsjećaju na upozorenja Thomasa Malthusa o ograničenim resursima. Mnogi, poput Ezechiela Niyibizija, ostaju bez ikakvog nasljedstva zbog podjele već minimalnih parcela. Njegova porodica preživljava na malom komadu zemlje, a dani bez hrane nisu rijetkost.

Prema podacima Svjetskog programa za hranu, nesigurnost u opskrbi hranom u Burundiju značajno je porasla, dok polovina djece pati od zaostajanja u rastu. Razlozi leže u kombinaciji klimatskih promjena, ekonomske krize i iscrpljenog tla. Zemlja se rijetko ostavlja da se oporavi, a prinosi stagniraju uprkos subvencijama za gnojivo, čiju distribuciju otežavaju monopoli i kašnjenja.

Poseban problem predstavlja činjenica da većina poljoprivrednika raspolaže s manje od četvrtine hektara zemlje. Uz očekivanih deset miliona novih stanovnika do 2050. godine, prehrambeni pritisak dodatno će rasti ukoliko se ne smanji stopa nataliteta.

Zdravstveni radnici primjećuju da sve više mladih pokazuje interes za planiranje porodice, svjesni da male parcele ne mogu izdržavati brojna domaćinstva. Vlada nastoji smanjiti prosječan broj djece po ženi, oslanjajući se na iskustva susjednih zemalja poput Ruande i Kenije. Ključ uspjeha, prema stručnjacima, leži u obrazovanju djevojaka i jačanju zdravstvenog sistema.

U međuvremenu, društvena struktura se mijenja. Tradicionalni simboli ugleda – zemlja, stoka i brojna porodica – gube na značaju. Rastu tenzije unutar porodica i među susjedima, a sudovi su preopterećeni sporovima oko zemlje. Sve veći broj mladih traži posao izvan zemlje, u regiji ili na Bliskom istoku.

Migracije prema Bujumburi dodatno ubrzavaju transformaciju. Ljudi se naseljavaju na rubnim zonama grada, gdje se život odvija između gradilišta, skladišta i improvizovanih naselja. Iako energija mladog stanovništva može biti pokretač razvoja, strah od demografskog pritiska ostaje snažno prisutan u politički nestabilnoj regiji Velikih jezera, koja i dalje nosi teret prošlih sukoba i nesigurne budućnosti.

(Vijesti.ba)