AI riješio zagonetku na čuvenoj slici slavnog slikara

Iako se tradicionalno pripisuje isključivo ruci italijanskog majstora Raffaella Sanzia da Urbina, poznatijeg kao Rafael, stručnjaci su dugo raspravljali o tome jesu li svi dijelovi slike zaista njegovi. Sada je, pet stoljeća kasnije, odgovor stigao iz neočekivanog smjera – uz pomoć umjetne inteligencije koja je uočila detalj nevidljiv ljudskom oku, piše Science Alert.

Slika, nastala između 1518. i 1520. godine, prikazuje Djevicu Mariju s djetetom Isusom, mladim Ivanom Krstiteljem i svetim Josipom u pozadini. Iako su je rani poznavaoci smatrali stopostotnim Rafaelovim djelom, sredinom 19. stoljeća počele su se javljati prve sumnje. Kritičari poput Johanna Davida Passavanta tvrdili su da kompozicija i kvalitet izvedbe pojedinih dijelova odstupaju od Rafaelovog prepoznatljivog stila.

Posebno je lik svetog Josipa, smješten u gornjem lijevom uglu, često bio izdvojen kao „naknadno dodan“ ili kao djelo nekog od umjetnika iz Rafaelove radionice.

Ta rasprava ostala je otvorena sve do danas, a dokazi su se uglavnom svodili na subjektivne procjene stručnjaka.

Međutim, tim naučnika sa univerziteta u Bradfordu, Nottinghamu i Stanfordu odlučio je problemu pristupiti na potpuno nov način. Iskoristili su moćnu neuronsku mrežu kako bi proveli detaljnu analizu slike i jednom zauvijek riješili dilemu.

U središtu istraživanja bio je algoritam koji je razvio profesor Hassan Ugail, stručnjak za vizualno računarstvo sa Univerziteta u Bradfordu. Njegov tim koristio je modificiranu verziju Microsoftove arhitekture ResNet50 u kombinaciji s tradicionalnom tehnikom mašinskog učenja. Računar je „istreniran“ na desetinama slika za koje se pouzdano zna da su Rafaelovo djelo. Analizirajući hiljade parametara – od poteza kistom, palete boja i sjenčenja do tonalnih vrijednosti – umjetna inteligencija naučila je prepoznavati Rafaelov jedinstveni stil s nevjerovatnom tačnošću od 98 posto.

– Koristeći dubinsku analizu karakteristika, upotrijebili smo slike potvrđenih Rafaelovih djela kako bismo naučili računar da prepozna njegov stil do mikroskopske razine. Računar vidi daleko dublje od ljudskog oka – objasnio je Ugail u naučnom radu objavljenom u časopisu Heritage Science.

Kada su naučnici prvi put analizirali sliku „Madonna della Rosa“ u cjelini, rezultati nisu bili konačni. Zato su odlučili promijeniti pristup i naložiti algoritmu da ispita svaki lik pojedinačno. Taj potez pokazao se ključnim. Analiza je potvrdila da su likovi Madone, djeteta Isusa i Ivana Krstitelja nesumnjivo Rafaelovo djelo. Međutim, kada je na red došlo lice svetog Josipa, algoritam je dao drugačiji rezultat – vrlo je vjerovatno da ga nije naslikao slavni majstor.

Ovo otkriće potvrdilo je sumnje historičara umjetnosti i sugerira da je taj dio slike dovršio neko drugi, najvjerovatnije jedan od Rafaelovih najtalentiranijih učenika, Giulio Romano. To je ujedno i snažan dokaz o načinu funkcioniranja renesansnih radionica, u kojima su majstori često osmišljavali kompoziciju, dok su manje važne dijelove prepuštali svojim saradnicima.

Iako je otkriće izazvalo veliko interesovanje, istraživači naglašavaju da umjetna inteligencija neće zamijeniti historičare umjetnosti i stručnjake za autentifikaciju. Umjesto toga, vide je kao moćan novi alat koji može pomoći u rješavanju složenih zagonetki.

– Ovdje se ne radi o tome da će umjetna inteligencija ljudima oduzeti posao. Proces utvrđivanja autentičnosti umjetničkog djela uključuje brojne aspekte, od njegovog porijekla, analize pigmenata, stanja djela i slično. Međutim, ovakav softver može poslužiti kao jedan od alata koji pomaže u tom procesu – rekao je Ugail.

Njegov kolega sa Stanforda, David G. Stork, slaže se s tim i dodaje da se računarske metode moraju koristiti uz duboko razumijevanje historijskog i umjetničkog konteksta. One mogu unaprijediti i objektivizirati proces stručne procjene, ali konačna odluka i dalje zavisi od sveobuhvatne analize.