
Govoreći o idejama kako bi se Evropa mogla izvući iz svoje trenutne geopolitičke pozicije, bivši italijanski premijer i predsjednik Evropske centralne banke Mario Draghi, prema mišljenju mnogih, jedan je od vodećih mislilaca o ovom pitanju.
Draghi, možda najpoznatiji po izjavi „učinit ćemo šta god je potrebno“ kojom je spasio eurozonu tokom globalne ekonomske krize – već dugo je glasan zagovornik dublje integracije i temeljnih reformi načina na koji EU funkcioniše.
Njegov tzv. Draghi izvještaj, objavljen 2024. godine, dodatno je razradio njegove stavove o tome kako unaprijediti konkurentnost Evrope, te je uticao na politiku Evropske komisije u ovoj oblasti (iako se čini da on smatra da se promjene ne provode dovoljno brzo).
Ranije jutros održao je govor na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu u Belgiji, u kojem je govorio o trenutnoj poziciji u kojoj se Evropa nalazi i iznio niz zanimljivih ocjena.
Draghi se složio s onima koji upozoravaju da se postojeći svjetski ekonomski poredak raspada – štaviše, otvoreno ga je proglasio „nefunkcionalnim“ i „mrtvim“ – ali je upozorio da „sam kolaps tog poretka nije prijetnja: ... prijetnja je ono što ga može zamijeniti“.
Posebno je istakao da se EU suočava sa Sjedinjenim Američkim Državama koje „naglašavaju troškove koje su snosile, dok zanemaruju koristi koje su ubirale“ tokom decenija, te s Kinom koja „kontroliše ključne tačke u globalnim lancima snabdijevanja i spremna je da tu prednost iskoristi, preplavljujući tržišta, uskraćujući ključne inpute i prisiljavajući druge da snose trošak vlastitih neravnoteža“.
U takvom scenariju Evropa rizikuje da istovremeno postane potčinjena, podijeljena i deindustrijalizirana. Draghi je rekao da bi Unija hitno trebala diverzificirati svoju trgovinsku politiku i produbiti svoju ulogu u ključnim lancima snabdijevanja, kako se rivalstvo bude dodatno zaoštravalo.
Upozorio je da promjena odnosa moći „zahtijeva da se Evropa pomjeri od konfederacije ka federaciji“.
„Tamo gdje se Evropa federalizirala – u trgovini, konkurenciji, jedinstvenom tržištu i monetarnoj politici – poštovani smo kao sila i pregovaramo kao jedno... Tamo gdje to nismo učinili – u odbrani, industrijskoj politici i vanjskim poslovima – tretirani smo kao labav skup srednje velikih država koje se mogu razdvajati i s kojima se može postupati u skladu s tim. A tamo gdje se trgovina i sigurnost prepliću, naše snage ne mogu zaštititi naše slabosti.
“Posebno je naglasio da će „Evropa koja je ujedinjena u trgovini, ali fragmentirana u odbrani, doživjeti da se njena komercijalna moć koristi protiv njene sigurnosne zavisnosti – što se već sada dešava“.
Bivši italijanski premijer dodao je da je razmatranje američkih prijetnji u vezi s Grenlandom „nametnulo jasnoću o sposobnosti djelovanja“, te da je snažan odgovor suočen s direktnom prijetnjom „odjeknuo u javnosti na način kakav nijedan samit i njegovo završno saopćenje ne bi mogli postići“.
(Vijesti.ba)