Zamislite "Hotel Auschwitz": Silovalište iz BiH kao turistička atrakcija u Beogradu

U ovom objektu vršeno je sistematsko zlostavljanje, silovanje i ubijanje višegradskih žena, muškaraca i djece.

"Etnički očišćeni entitet bosanskih Srba s ponosom promoviše kao turističku destinaciju Hotel Vilina Vlas – zloglasni ratni zatvor i logor iz perioda 1992–1995, gdje su bošnjačke žene bile mučene, grupno silovane i ubijane od strane četničkih paravojnih jedinica. Možete li uopće zamisliti Hotel Aušvic?", poručio je dopisnik i analitičar Zoran Kusovac na platformi X uz fotografiju sa beogradskog sajma.

Belgrade Tourism Fair: Ethnically cleansed Bosnian Serb entity proudly promotes as tourist destination Hotel Vilina Vlas - notorious 1992-95 war prison & camp where Bosniak women were tortured, gang-raped & murdered by Chetnik paramilitaries.
Can you even imagine Hotel Auschwitz? pic.twitter.com/qGFVukjdgU

— Zoran Kusovac (@zkusovac) February 22, 2026

“Zaista ne postoji adekvatna historijska analogija u ovom slučaju. Ovo je bio logor u kojem su djevojke i žene držane i više puta silovane dok ne bi ostale trudne, a zatim puštane da rode “male Srbe”.

Neviđen napad na biološki kontinuitet jednog naroda", poručio je Emir Suljagić, direktor MC Srebrenica.

In the process, Bosniak women and girls were opportunistically killed, beaten, starved, and humiliated. Some were sold into slavery - one destination I recall was northern Montenegro - never to be seen again. Those are the facts. https://t.co/K5OMc0SbTL

— Emir Suljagić (@suljagicemir1) February 23, 2026

"Tokom tog procesa, bošnjačke žene i djevojke su oportunistički ubijane, premlaćivane, izgladnjivane i ponižavane. Neke su prodavane u roblje – jedno od odredišta, koliko se sjećam, bilo je sjeverno Crna Gora – i nikada više nisu viđene. To su činjenice", dodao je Suljagić.

Na šokantno prikrivanje historije, stradanja i činjenica, reagovao je i novinar Dragan Bursać.

"U “Vilinoj vlasi” krvnička braća Milan i Sredoje Lukić organizovali su ono što su nazivali “hranjenje ptica”. Ženama i djeci zavežu ruke. Bace komade hljeba na pod. Gladne žrtve ustima skupljaju mrvice. Prije toga im noževima zarežu usne. Hljeb se lijepi za krv i meso. Nakon "igre" slijede silovanja. I ta "Vikina vlas" je sad turistička atrakcija?", konstatuje Bursać.

"Načelnik Višegrada Mladen Đurević i direktor Turističke organizacije Jadranko Janjić ponosno su najavlili nastup na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu. Od 19. do 22. februara, rekli su, Višegrad će pokazati svoje “kulturne, istorijske i turističke potencijale”. Na štandu će blistati ćuprija Mehmed-paše Sokolovića, Andrićgrad, vjerski turizam, manifestacije – i, pazite sad, Višegradska banja “Vilina vlas”. Tako se, hladno i birokratski, silovalište, mjesto neopisivog zla predstavlja kao turistička destinacija. Rečeno-učinjeno! Posjetioci Beogradskog turističkog sama mogli su vidjeti "ponudu" koja je uključila i monstrum-mjesto, hotel Vilinu vlas. Nema tu greške u kucanju. Nema lapsusa. Sve je uredno pobrojano. “Vilina vlas” stoji uz ćupriju na Drini, kao da je riječ o spa-centru sa aromaterapijom, a ne o jednoj od najmračnijih kuća zla u Evropi nakon Drugog svjetskog rata", poručuju Bursać.

"Nije ovo prvi put da se “Vilina vlas” tretira kao "turistički prostor" bez zločina. Još 1998. u tom hotelu boravi Peter Handke, kasnije Nobelovac, čovjek koji će negirati genocid i romantizirati Miloševićev režim. Njegov prevodilac Scott Abbott opisuje hotel kao “kavernozni dom za muškarce koji se oporavljaju od rata”. Oporavljaju od čega? Od masovnih silovanja? Od spaljivanja živih ljudi u Pionirskoj ulici? Od rijeke Drine pune mrtvih tijela? Sprdnja sa žrtvama traje decenijama. Sajam turizma je samo nova etapa", zaključuje Bursać.

Objekat "Vilina vlas" danas je "balneoklimatsko liječilište".

U "Vilinoj vlasi je, prema izvještaju posebnog Komiteta UN-a iz 1994. godine, tokom 1992. godine silovano oko 200 žena. Neke od njih su ubijene, a neke su izvršile i samoubistvo.

Ne postoji mjesto ni soba u hotelu 'Vilina vlas', a da nije mjesto zločina. Jedino su okrečili i dušeke promijenili. Imate svjedočenja preživjelih onoga šta se dešavalo od recepcije, bazena, podruma, pa do soba", kazala je ranije Bakira Hasečić, predsjednica udruženja "Žena žrtva rata", koje okuplja žene silovane tokom rata u BiH.

Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih nikad nisu dobile potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku.

Ratna dešavanja i zločini počinjeni u Višegradu, doveli su i do značajne promjene strukture stanovništva.

U ovom istočnobosanskom gradu 1991. godine, prema popisu stanovništva živjela je više od 21.000 stanovnika, od kojih su 63 posto bili Bošnjaci, a 31 posto Srbi.

Posljednji popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je kako se broj stanovnika u Višegradu prepolovio, te da ih tu sada živi oko 10.000, od toga deset posto je Bošnjaka i 87 posto Srba.

(Vijesti.ba)