Island nije član EU, ali pod hitno želi postati njen dio

Navodno je sve bila samo šala – ali na Islandu se niko nije smijao. U januaru se Bili Long, novoimenovani ambasador SAD-a u Rejkjaviku, pred nekoliko članova Kongresa našalio kako bi Island uskoro mogao postati 52. savezna država SAD-a, a on možda i njen guverner. To je rekao usred prijetnji Donalda Trumpa da će pripojiti Grenland kao 51. saveznu državu – pa bi Island onda bio 52.

Nije se dugo čekalo na talas ogorčenja na Islandu. Islandsko Ministarstvo vanjskih poslova zvanično je zatražilo „pojašnjenje“, društvene mreže bile su preplavljene negativnim komentarima, a hiljade Islanđana – u zemlji s jedva 400.000 stanovnika – potpisale su peticiju kojom su tražili da se Longu uskrati akreditacija. Republikanski diplomata bio je primoran da ublaži ton: to što je rekao, nije mislio ozbiljno. „Ako se iko osjetio uvrijeđenim, izvinjavam se.“

Bijeg pod evropski kišobran?

Posebna osjetljivost Islanđana na takve izjave povezana je i s nedavnom polemikom između predsjednika Trumpa i NATO-saveznika oko Grenlanda. Iako Island geografski pripada Evropi, fizički je mnogo bliži toj arktičkoj zemlji nego evropskom kopnu: Island i Grenland dijeli samo oko 300 kilometara zračne linije. To dodatno pojačava strah da bi i Islanđani mogli postati lopta u igrama velikih sila.

Zbog rastuće zabrinutosti ponovo se ozbiljno razmatra mogućnost pristupanja Evropskoj uniji. Vlada lijevog centra, naklonjena EU, planirala je da o tome pita građane tek 2027. godine, ali najnoviji razvoj događaja sugerira da bi referendum mogao biti održan mnogo ranije – već u augustu 2026.

Izgledi za pozitivan rezultat su dobri: prema najnovijim anketama, 45 posto Islanđana sada podržava ulazak u EU, a 35 posto je protiv. Još početkom 2025. čak tri četvrtine učesnika ankete islandske televizije RUV smatralo je da su SAD prijetnja.

Ribarstvo „puca“

Islanđani tradicionalno ponosno čuvaju svoju nezavisnost i samostalnost, dijelom zbog geografske izolovanosti. Godine 1944. proglasili su nezavisnost od Danske i od tada 17. juni obilježavaju kao državni praznik.

Decenijama se na Islandu nije ozbiljno razmatralo puno članstvo u EU. Država je pritom u EFTA-i i u Evropskom ekonomskom prostoru (EEP), čime uživa sve prednosti jedinstvenog tržišta Unije. Ujedno je i dio Šengena.

Međutim, punopravno članstvo do sada je propadalo prije svega zbog ribarske politike EU. Ribolov je najvažniji islandski privredni sektor. Kao članica EU, država bi morala prihvatiti zajedničku ribarsku politiku, što bi značilo da bi Rejkjavik morao otvoriti svoja bogata ribolovna područja flotama drugih članica i izgubiti potpunu nacionalnu kontrolu nad kvotama – uz rizik od prekomjernog izlova.

Šta još sprema Washington?

Island je čak jedan od osnivača NATO-a, iako nema vlastitu vojsku – uprkos rastućoj geostrateškoj važnosti u sjevernom Atlantiku. Decenijama su se oslanjali na SAD kao zaštitnika, ali sada sve češće preispituju pouzdanost tog zaštitnika.

Ne samo zbog Grenlanda: činjenica da je predsjednik Trump uveo i Islandu carine od 15 posto posebno pogađa zemlju čija privreda zavisi od izvoza ribe i dodatno udaljava Rejkjavik od Washingtona. SAD su, poslije EU, drugi najvažniji trgovinski partner Islanda. Zbog toga mnogim Islanđanima, uprkos brigama oko ribarske industrije, članstvo u EU djeluje sve privlačnije.

U krizama opet prema EU

Nije ovo prvi put da se Island približava Evropskoj uniji. Tokom globalne finansijske krize 2008. godine zemlju je teško pogodio kolaps bankarskog sistema. Tri najveće banke su propale, nezaposlenost je skočila sa skoro nule na oko 10 posto, kruna je naglo pala, a zemlja je od MMF-a zatražila kredit veći od dvije milijarde dolara.

Država je bila na ivici bankrota i podnijela je zahtjev za članstvo u EU – u nadi da će se time skloniti pod zaštitni kišobran EU. Ali narednih godina Island se ekonomski oporavio.

Godine 2013. pobijedila je koalicija desnog centra koja je bila protiv članstva i pregovori su ponovo zaustavljeni. Podrška u narodu također je postupno slabila. Godine 2015. Island je formalno povukao svoju kandidaturu.

Otvorena vrata u Briselu

Danas – u izmijenjenom geopolitičkom kontekstu – čini se da su Islanđani promijenili mišljenje. U Briselu to pozdravljaju. Komesarka EU za proširenje Marta Kos poručila je da je Island „uvijek dobrodošao“ da nastavi pregovore prekinute 2015. godine. Dodala je da EU „ostaje u bliskom kontaktu kako bi odgovorila na promjenjive geopolitičke okolnosti u ovim turbulentnim vremenima“, što je objavila na platformi Iks.

Pošto je Island već duboko integrisan kroz EEP i EFTA-u, u Briselu ga smatraju jednim od „najlakših“ pregovaračkih partnera. A u nadmetanju sa Sjedinjenim Državama za utjecaj i moć, ulazak Islanda u Evropsku uniju bio bi i jasno političko upozorenje Washingtonu.

(Vijesti.ba)