
Za razliku od stotina žutih putničkih tramvaja, "muki" ne prevozi putnike. Njihova prvobitna namjena bila je transport robe i sirovina do budimpeštanskih fabrika, nakon što je lokalna infrastruktura za teretni transport bila uništena u Prvom svjetskom ratu, piše AP.
Inženjeri su tada osmislili električni pogon koristeći dijelove oštećenih vozila i materijale namijenjene za otpis.
- Njihova primarna svrha bila je teretni transport, ali nakon Drugog svjetskog rata korišteni su i za uklanjanje ratnih ruševina - rekao je Ádám Zadravecz, šef razvoja tramvajskih vozila u javnom prevoznom preduzeću BKV.
Tokom 1960-ih, dio flote opremljen je snježnim plugovima, pa su zimi čistili tramvajske tračnice, što rade i danas. Osim toga, obavljaju noćne vožnje za održavanje i prevoze pokvarene tramvaje u depoe.
Dijelovi su tokom decenija mijenjani, pa su vozila postala svojevrsna mješavina komponenti. Do 2018. bila je potrebna sveobuhvatna obnova.
- Kada su proizvedeni 1920-ih, bili su izuzetno jednostavni, minimalistički. Tokom obnove dodali smo sjedište za vozača i grijanje u kabini - rekao je Nándor Meixner, šef održavanja u depou Ferencváros.
Uprkos modernizaciji, njihova osnovna priroda ostala je ista.
- Troškovi održavanja ne koštaju gotovo ništa, jer se mogu popraviti čekićem i turpijom - naglasio je Zadravecz.
Vožnja ovih tramvaja zahtijeva posebnu obuku i, kako Meixner kaže, određeni osjećaj za vozilo.
- Nije dovoljno samo znati znakove i upute, morate poznavati i samo vozilo. Znamo reći da vozač mora voziti ovim tramvajem 'na osjećaj' - kazao je.
Od originalne flote od 40 mukija, samo šest je preživjelo proteklih 100 godina, a tri su i dalje u aktivnoj upotrebi.
- Vrijednost ovih vozila leži upravo u njihovoj jednostavnosti, u čistoj činjenici da postoje i da su nam dostupna - zaključio je Zadravecz.
(Vijesti.ba / FENA)