
Predstavnici žrtava i preživjelih najoštrije se protive ovom zahtjevu. Naglašavaju da takvi pokušaji nisu novi, te da su ranije više puta razmatrani i odbijeni od strane nadležnih sudskih vijeća i predsjednika suda.
Ovaj najnoviji zahtjev odbrane temelji se na navodnim humanitarnim razlozima, uključujući zdravstveno stanje. Međutim, činjenica da se istovremeno traži alternativno rješenje u vidu privremenog ili prijevremenog puštanja ukazuje da ne postoji jedinstvena i nužna okolnost koja bi opravdala takvu odluku.
Posebno se osporava tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo adekvatnije od onog koje se pruža u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koji je dužan osigurati odgovarajuću zdravstvenu zaštitu uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Takve tvrdnje, smatraju udruženja, nisu potkrijepljene uvjerljivim dokazima.
Podsjeća se da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, te da izrečena kazna doživotnog zatvora predstavlja minimum pravde za žrtve i njihove porodice.
Za preživjele, ovakvi zahtjevi predstavljaju dodatnu traumu i pokušaj relativizacije odgovornosti. Naglašava se da dostojanstvo mora obuhvatiti i žrtve, a ne samo osuđene osobe.
Udruženja ističu da bi prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu imalo ozbiljne posljedice, uključujući:
Na kraju, udruženja poručuju da pravda mora ostati dosljedna, te da kazna mora biti u potpunosti izvršena.
"Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja", poručili su.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja