Prvi maj u Mostaru u znaku graha, solidarnosti i poziva na jačanje radničkih prava

„Podjelu graha već tradicionalno organizujemo na Prvi maj svake godine. U saradnji s gradonačelnikom i sindikatima Grada Mostara pripremili smo 1.000 porcija graha i osvježenje za naše sugrađane, prvenstveno da se prisjetimo kako je sve počelo, odnosno osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena“, kazao je tajnik Crvenog križa Grada Mostara Alen Kajtaz.

Dodao je da je svaki trenutak dobar da se podsjeti na radnička prava.

„Ostvarivanje punih radničkih prava u ovoj državi je nešto neophodno. Imamo neradnu nedjelju, imamo neradni 1. maj, i nadam se da će to postati tradicija kako bi radnici mogli osjetiti sve blagodati Zakona o radu i sve ono što je potrebno da bi radnik bio zadovoljan, a samim tim i proizvodnja i država“, kazao je Kajtaz.

Govoreći o položaju radnika, Kajtaz je istakao da još uvijek ima prostora za poboljšanje.

„Jednostavno, trka za bogatstvom je i dalje velika, ali se nadam da će se to u budućnosti popraviti“, naglasio je.

Josip Milić iz Unije nezavisnih sindikata FBiH istakao je da je osnovna poruka ovogodišnje proslave Prvog maja u Mostaru – solidarnost.

„To je temeljna poruka na kojoj je sindikat i osnovan. Želimo poslati poruku vlastima da želimo pravednije i solidarnije društvo u kojem će bogatstvo biti pravednije raspoređeno, a ne da bude šačica izuzetno bogatih, dok drugi hranu traže po kontejnerima. Važno je uspostaviti ravnotežu u tom smislu“, kazao je Milić.

On je pozdravio odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o neradnoj nedjelji i povećanju minimalne plate, za koju smatra da je donijela pozitivne efekte.

„Želimo ohrabriti Vladu FBiH da nastavi u tom pravcu, da minimalna plata i dalje raste kako bi se smanjila nepravda i nesolidarnost u društvu, te kako bi svaki radnik imao dostojanstven život, bez obzira na kvalifikacije. Neradna nedjelja se pokazala kao dobar potez jer svaki radnik ima pravo na odmor i vrijeme s porodicom“, rekao je Milić.

Inače, 1. maja 1886. godine u Chicagu je protestovalo oko 40.000 radnika, tražeći prava simbolizovana u „tri osmice“: osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja.

Tokom sukoba s policijom, koja je intervenisala upotrebom oružja, ubijeno je šest, a ranjeno oko pedeset radnika. Mnogi učesnici protesta su uhapšeni, a vođe štrajka izvedeni pred sud. Petorica su osuđena na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U znak sjećanja na krvoproliće u Chicagu, na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da se 1. maj svake godine obilježava kao dan radničkih protesta.

Već naredne godine, 1890., 1. maj postaje Međunarodni dan opće solidarnosti radništva i od tada se obilježava širom svijeta.

(Vijesti.ba / FENA)