Svjedočanstva bh. logoraša bit će sačuvana: U planu digitalizacija 160.000 zapisa

Među njima je bila i Denisa, koja se i sada sjeća događaja iz 1992.godine, posebno gladi i žeđi.

„Za jednu curicu od osam godina, tu je bilo puno naroda koji je ležao po podu. Galamili su, tjeralisu nas da požurimo. Kao dijete, sjećam se te zemlje unutra koja je bila jako valovita. Mislila sam da su ispod nas sve mrtvi ljudi jer smo već vidjeli užasne scene kad smo dolazili iz Bišćana do ovdje“, govori Denisa za Detektor.

Kako je navela, žene u logoru su bile gladne i jako uplašene, pa je ona išla da moli vojnike da im daju nešto da pojedu.

„Kao dijete mi je bilo najteže gledati strah kod ostalih. Lakše je bilo podnositi sve te strahote koje su se dešavale i njima podnositi. Plač, vrisak, djeca plaču. Svašta je bilo, odvođenja ljudi. Našla sam onda gore uz stepenicu i jednu ženu koja je radila u Crvenom krstu i koja mi je dala neki paketić sa mlijekom u prahu i to sam čuvala jer sam čula da će nas slati na dalek put, iako sam bila gladna“, dodaje Denisa.

Ona je iz “Trnopolja” u konvoju kamiona upućena na razmjenu prema Travniku, gdje je bila smještena u jedno obdanište.

Za postojanje logora u “Trnopolju” svjetska javnost je čula nakon reportaže medijske kuće ITN koja je objavila slike izmučenih logoraša koji su stajali iza bodljikave žice, a fotografije su objavljene i u magazinu TIME.

Među njima je bio i Fikret Alić, koji je kasnije bio poznat pod imenom „čovjek iza žice“, danas nerado govori o svom boravku o logorima jer se ne voli podsjećati „zlih trenutaka“ koje je preživio.

„Jesam objavio knjigu o tome da bi ljudi mogli to pročitati i da u njoj kažem da nam rat nije trebao… Danas sretnem poneke te ljude koji su presuđeni za te ratne zločine, koji kažu da su sad slobodni ljudi. Naša vlast treba da obilježi ratne zločince koji su zlo napravili, bez obzira na vjeru i naciju“, izjavio je Alić.

Uslove i tretman u logorima, kako kaže, ne bi poželio nikome.

„Na nama su se iživljavali, ali mi je najteže padalo što su ubijali djecu i žene… To je 102 djece, to bi danas bilo 102 familije, mimo ostalih žrtava. Moj did je ubijen na kućnom pragu, čovjek u 82.godini, nepokretan. U tome svemu sa nama su se slagali i Hrvati i Srbi koji se nisu slagali sa tom politikom“, dodaje Alić.

Preživjeli logoraši, članovi njihovih porodica i predstavnici brojnih udruženja, položili su cvijeće na mjestu gdje je bio logor, gdje je sada spomen soba, ali kako navode, politika sa višeg nivoa im nije dozvolila da ovdje postave i muzejsku izložbu.

Današnje obilježavanje je u kontekstu borbe za istinu i pravdu, navodi Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša BiH.

„Logor ‘Trnopolje’ je jedan od najmasovnijih koncentracijskih logora, s obzirom da je kroz njega prošlo 23 hiljade logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Jedini zdrav osnov za izgradnju normalnog društva je istina i pravda. Logoraši nemaju sa tim problem, djeluju na tom i doprinose“, kaže Omerović.

Ponovo podsjeća na loš položaj logoraša, odnosno nepostojanja zakona o zaštiti žrtava ratne torture.

„Ne radi se eksplicitno o pitanju novca nego se radi o poštivanju istine i pravde, instituciounaliziranju onog šta se i kako dešavalo i davanje određenih prava logorašima. Glavni problem je što naši političari ne žele da znaju za našu populaciju koja sada broji 100-ak hiljada. Međutim, mi logoraši nećemo od toga odustati“, dodaje Omerović.

Najavljuje i da je u pripremu potpisivanja ugovora sa Univerzitetom u Sidneju i sa Kraljevskim koledžom u Londonu, da bi se digitalizovao 160 hiljada dokumenata, odnosno zapisa koje su logoraši iz BiH svojeručno pisali tokom boravka u logorima.

Slično govori i Mirsad Duratović koji je kao 17-godišnjak takođe bio u logorima Omarska, Trnopolje i Manjača.

„Moramo poslati poruku da nismo zaboravili i da ćemo se boriti protiv svih onih neistina koje negiraju ratne zločine u Prijedoru, koji negiraju prijedorske žrtve. Samo naša pasivnost mogla bi nas koštati da njihove laži postanu istina, a da naša istina ode u zaborav. Svojim lažima pokušavaju opravdati istinu o ubistvu 3.200 bošnjačkih civila u Prijedoru, ubistvo 102 djece, progon preko 50.000 svojih sugrađana“, izjavio je Duratović.

Programu obilježavanja prisustvovali su i brojni inostrani gosti, koji učestvuju na trodnevnoj međunarodnoj konferenciji „Srcem do mira“, koja se održava u Kozarcu.

Nakon programa u “Trnopolju”, organizovan je i obilazak nekadašnjeg logora “Omarska”, gdje je održan istorijski čas, te lokacija masovne grobnice Kevljani koja se nalazi u neposrednoj blizini, piše Detektor.

Prema Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, logor “Trnopolje” funkcionisao je najmanje od 26. maja 1992. do kraja septembra 1992., premda su neki ljudi u njemu ostali i duže. U jednom trenutku je u logoru bilo približno 8.000 zatočenika, a do kraja augusta 1992. je bilo zatočeno do 4.000 ljudi. Zatočenici su bili civili, Bošnjaci i bosanski Hrvati, uključujući žene i djecu, zaključila su Haška vijeća.

Među dokazima koji su razmatrani tokom suđenja u Haagu, kao dokaz korišten je izvještaj Crvenog krsta od 30. septembra 1992. u kojem piše da je kroz logor u “Trnopolju” prošlo 23.000 ljudi.

(Vijesti.ba)