Vijesti.ba u Pilici: Dom kulture koji čuva tragove najmračnijih zločina

Jedno od njih je Dom kulture u Pilici kod Zvornika, zgrada koja je umjesto prostora okupljanja i kulturnog života postala mjesto masovnih egzekucija i simbol stradanja.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da su 16. jula 1995. godine u Domu kulture u Pilici pripadnici Vojske Republike Srpske ubili stotine zarobljenih Bošnjaka dovedenih nakon pada Srebrenice. Procjenjuje se da je u tom objektu ubijeno do 600 ljudi.

Nakon egzekucija njihova tijela su odvezena u masovne grobnice, a potom premještana kako bi se prikrili tragovi zločina. Ipak, tragovi nisu nestali.

Ostali su na zidovima, u sudskim presudama, u kolektivnom sjećanju i u boli porodica koje ni danas ne znaju sve okolnosti smrti svojih najmilijih.

Posebnu težinu ovom mjestu daje činjenica da zločin iz jula 1995. nije bio prvi. Još 1992. godine Dom kulture u Pilici bio je mjesto zatočenja zvorničkih Bošnjaka. Iz tog objekta su odvođeni na strijeljanja, među ostalim i u zloglasnu Gerinu klaonicu.

Time Pilica postaje jedno od najjasnijih svjedočanstava kontinuiteta progona, ubistava i sistematskog nasilja nad Bošnjacima na području Podrinja od 1992. do 1995. godine.

Riječi Fadile Efendić, koja je u genocidu izgubila sina i muža, možda najbolje opisuju ono što Pilica predstavlja preživjelima.

Ona govori o osjećaju koji je savlada svaki put kada dođe na to mjesto, o jezivoj tišini i prisutnosti tragova koji kao da i danas svjedoče o onome što se dogodilo. Takva svjedočenja podsjećaju da genocid nije samo statistika niti zbir sudskih činjenica, nego duboka ljudska tragedija čije posljedice traju generacijama.

Sudski procesi vođeni pred domaćim i međunarodnim sudovima potvrdili su odgovornost brojnih pojedinaca za zločine povezane s Pilicom i širim područjem Srebrenice i Zvornika.

Presude izrečene pred Sudom Bosne i Hercegovine i Haškim tribunalom predstavljaju važan doprinos utvrđivanju istine i borbi protiv negiranja zločina. Međutim, pravda nikada ne može u potpunosti nadomjestiti izgubljene živote niti izliječiti rane porodica žrtava.

Danas je Dom kulture u Pilici napuštena zgrada. Vrijeme je nagrizlo njene zidove, ali nije izbrisalo značenje koje nosi.

Naprotiv, upravo njegova zapuštenost dodatno podsjeća na potrebu da se mjesta stradanja sačuvaju kao prostori sjećanja i opomene.

Posebno zabrinjavaju pokušaji relativizacije i prekrajanja historijskih činjenica, jer svako umanjivanje ili poricanje zločina predstavlja novo poniženje za žrtve i njihove porodice.

Pilica nije samo lokalitet u istočnoj Bosni. Ona je simbol. Simbol stradanja nevinih ljudi, simbol kontinuiteta zločina i simbol obaveze da se istina čuva od zaborava.

Sve dok postoje svjedoci, sudske činjenice i sjećanja porodica žrtava, Dom kulture u Pilici ostat će nijemi, ali snažni svjedok jednog od najmračnijih poglavlja novije evropske historije.

Sjećanje na Pilicu nije okrenuto prošlosti zbog osvete, nego zbog istine. Jer samo društvo koje je spremno pogledati u lice vlastitoj historiji može graditi budućnost u kojoj se takvi zločini više nikada neće ponoviti.

(Vijesti.ba)