Amela se nakon 25 godina vratila iz Njemačke: Kući je najljepše

Odluka da napuste Njemačku, gdje su izgradili siguran i stabilan život i gdje im ostaje najstariji sin, nije bila laka. Ipak, želja za domovinom nadjačala je sve nedoumice.

Ponekad čovjek mora otići daleko da bi istinski razumio šta mu znači mjesto iz kojeg je krenuo. Godine prolaze, životi se mijenjaju, stvaraju se nova prijateljstva i grade novi domovi, ali negdje duboko ostaje ono prvo pripadanje – miris rodnog kraja, poznati putevi, ljudi i uspomene koje čovjek nosi sa sobom i u tuđini.

Nakon četvrt vijeka provedenog u Majncu, Amela Dušanić sa porodicom odlazi u rodnu Slavoniju. Odlučili su, kaže, da zatvore jedno veliko životno poglavlje i vrate se tamo gdje ih je srce sve vrijeme čekalo – u Tiborjance.

„Znam da Slavonija nije mjesto u koje se sigurno vratiti. Nema dovoljno posla, nema onu sigurnost koju ljudi traže. Ali ona je naš dom. Čovjek može živjeti na mnogim mjestima, ali dom je dom i samo je doma srećan“, kaže Amela.

Povratak kući

Amela ističe da nije lako zatvoriti jedno veliko životno poglavlje.

„Nakon 25 godina provedenih u Njemačkoj, zajedno sa suprugom i dvojicom mlađih sinova, trinaestogodišnjakom i petnaestogodišnjakom, vratiti se u Slavoniju nije nimalo lako. Stariji sin, koji ima 22 godine, ostaje u Majncu. Ovdje ćemo se uvijek vraćati, tu su nam prijatelji, cijeli jedan život“, kaže ona.

Odluka koju je porodica Dušanić donijela nije bila laka. U Majncu su radili, stvarali dom, odgajali djecu i gradili prijateljstva.

„Bilo je to lijepo vrijeme, od prvih radnih dana i susreta sa novim ljudima do nedjeljnih misa i druženja u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Bilo je i strahova jer sam u početku suprugu dolazila na takozvanu turističku vizu, a onda kasnije i potpuno ostala“, prisjetila se Amela, prenosi Fenix-magazin.

„Ne bojimo se“

Godinama su odlazili i vraćali se, provodili godišnje odmore u rodnom kraju, a sada su odlučili da učine korak o kojem su dugo razmišljali – da se vrate za stalno. Njihovo novo poglavlje počinje u Tiborjancima.

„Ne bojimo se“, kaže Amela sa osmijehom.

Iako iza sebe ostavljaju sigurnost njemačkog života i uređen sistem, vjeruju da ih u domovini čekaju nove prilike. Posao i svakodnevica tek će se posložiti, a za sada nemaju konkretne planove.

„Prvo ništa nećemo raditi. Prodali smo kuću u Njemačkoj. Malo ćemo se odmoriti, pa ćemo vidjeti“, iskreno govori.

Posebno su radosna zbog odlaska u Hrvatsku njihova dvojica sinova.

„Djeca su još. Pred njima je novo iskustvo života u domovini, među rodbinom, prijateljima i u okruženju koje su do sada uglavnom upoznavali tokom školskih raspusta“, kaže Amela.

Povratak u poznato

Ni Amela nije skrivala emocije.

„To je učinilo moj život ljepšim. Pjevajte i družite se. Hvala vam svima na podršci i svim riječima“, poručila je okupljenim vjernicima.

Nakon mise druženje je nastavljeno u župnoj dvorani, gdje su joj članovi zajednice lično poželjeli srećan put kući.

Pred Amelom i njenom porodicom sada je povratak u slavonsku svakodnevicu. U Belišću i susjednom Valpovu, među poljima, parkovima i sporijim ritmom života od onoga u Majncu, tražiće svoj novi početak.

Možda će im nedostajati Rajna, ulice Majnca i ljudi koje su tamo upoznali. Ali čekaju ih porodični ručkovi, poznata lica, slavonske ravnice i onaj osjećaj da si svoj na svome za kojim mnogi u tuđini decenijama čeznu.

Amela i njena porodica sada kreću na novo poglavlje – ono koje ih vraća kući.

(Vijesti.ba)