NYT o Zmajevima: Rat ih nije slomio, BiH se ne predaje

Navode da “kao bivši profesionalni igrač pokera, selektor Sergej Barbarez dobro razumije značaj strateške discipline i mentalne snage”.

“Neuspjesi su sastavni dio sporta, ali reakcija na njih je ono što pravi razliku. Bosna je u polufinalu baraža protiv Velsa gubila, izjednačila u završnici, preživjela produžetke i slavila nakon penala. Isti scenarij ponovio se i protiv četverostrukog svjetskog prvaka Italije u finalu baraža kasno izjednačenje, produžeci i pobjeda nakon izvođenja jedanaesteraca”, navodi New York Times i dodaje da “takva otpornost dijelom odražava i nacionalni identitet Bosne i Hercegovine”.

“Od završetka rata u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. godine i u kojem je, prema podacima Memorijalnog muzeja holokausta SAD-a, poginulo oko 100.000 ljudi, prošle su tek tri decenije. Kada su SAD posljednji put bile domaćin Svjetskog prvenstva, 1994. godine, reprezentacija Bosne i Hercegovine još nije ni postojala”, navodi se u tekstu.

Dodaju da se Bosna i Hercegovina se morala izboriti za međunarodno priznanje i doslovno i diplomatski. “Upravo zato nastup na Svjetskom prvenstvu predstavlja izuzetno važnu pozornicu”.

Ko su najveće zvijezde Bosne i Hercegovine?

Kada je Edin Džeko, kapiten i najveća zvijezda reprezentacije Bosne i Hercegovine, imao osam godina, projektil je pogodio fudbalski teren u njegovom sarajevskom naselju i usmrtio nekoliko djece. Džeko, koji je kasnije odbio ponude da nastupa za Češku i Njemačku, odrastao je tokom rata koji je Bosni i Hercegovini donio nezavisnost.

Nekadašnji napadač Manchester Cityja i Rome, a danas član Schalkea iz Njemačke, ključni je igrač reprezentacije. Golove za Bosnu i Hercegovinu postizao je u čak 20 uzastopnih godina, a malo koji fudbaler na ovom Svjetskom prvenstvu simbolizira svoju državu onoliko koliko to čini 40-godišnji Džeko.

Njegovi saigrači također nose posljedice ratnih dešavanja iz devedesetih godina, koja su izazvala masovno iseljavanje i stvaranje višemilionske bosanskohercegovačke dijaspore.

Fudbaler PSV Eindhovena Esmir Bajraktarević rođen je u Appletonu u američkoj saveznoj državi Wisconsin i nastupio je za reprezentaciju SAD-a protiv Slovenije u prijateljskoj utakmici u januaru 2024. godine, prije nego što je kasnije iste godine odlučio predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Njegovi roditelji porijeklom su iz Srebrenice, odakle su izbjegli nakon što su u ratu izgubili brojne članove porodice. Kao izbjeglice prvo su živjeli u Švicarskoj, a zatim su 2001. godine emigrirali u Sjedinjene Američke Države.

"Ja sam iz Bosne, vodi me u Ameriku"

Nezvanična navijačka himna Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom prvenstvu, "Ja sam iz Bosne, vodi me u Ameriku", nastala je preradom pjesme "USA" bosanskohercegovačkog benda Dubioza Kolektiv.

Originalna pjesma govori o američkom snu i razočaranju životom u domovini, dok glavni lik na kraju shvata izazove života emigranta. Navijači su, međutim, ovu energičnu i zaraznu pjesmu pretvorili u veselu himnu kojom slave reprezentaciju.

„Pjesma je od satire o emigraciji i američkom snu evoluirala u američki fudbalski san cijele nacije“, izjavio je basista Dubioze Kolektiv Vedran Mujagić za Associated Press.

Kako igra Bosna i Hercegovina?

Krilni napadač Esmir Bajraktarević jedan je od čak 17 igrača u bosanskohercegovačkom timu od 26 fudbalera koji su rođeni izvan zemlje.

Dvadesetjednogodišnji Bajraktarević i Kerim Alajbegović, 18-godišnji napadač koji će ovog ljeta preći u Bayer Leverkusen, predstavljaju budućnost reprezentacije. Ipak, selektor Sergej Barbarez ih za sada rotira, dok prednost zbog taktičke discipline često daje Amaru Memiću.

Ovi igrači imaju ključnu ulogu u Barbarezovom sistemu 4-4-2, pružajući širinu, okomitost u igri i direktnost prema protivničkom golu.

Takav stil predstavlja zanimljiv kontrast preferiranom sistemu američke reprezentacije 3-5-2. SAD će zbog toga imati brojčanu prednost u veznom redu i vjerovatno više posjeda lopte, dok će bosanskohercegovačka krila staviti veliki defanzivni teret na američke bekove Sergiña Desta i Antoneeja Robinsona. Zbog opasnosti koju Bosna predstavlja u tranziciji, moguće je da će američki bekovi biti oprezniji u napadu nego tokom grupne faze.

Kakvu utakmicu mogu očekivati Amerikanci?

“Nema mnogo dileme da Bosna i Hercegovina pojedinačno nema kvalitet kao reprezentacija SAD-a niti raspolaže tako širokim izborom igrača”, piše NYT.

“Edin Džeko vjerovatno neće igrati više od sat vremena, a nijedan njegov saigrač nema više od četiri gola za reprezentaciju. Prije pobjede nad Katarom od 3:1 Bosna i Hercegovina nije postigla više od jednog gola ni na jednoj od prethodnih sedam utakmica, pa je nedostatak napadačke efikasnosti jedan od najvećih problema ekipe. Ipak, Bosna je vrlo opasna iz prekida, što su pokazali gol Jove Lukića protiv Kanade i pogodak Ermina Mahmića protiv Švicarske”, navode.

Dodaju da je poraz od Švicarske rezultatom 4:1, pri čemu je do 74. minute bilo 0:0, jedini je poraz Bosne i Hercegovine u posljednjih 11 utakmica.

“Možda Bosna i Hercegovina nije najjača reprezentacija koja je ostala na turniru, ali je svakako jedna od najotpornijih. Više puta je pokazala da može izdržati pritisak, odvesti utakmicu do kraja, a ono što bi posebno trebalo zabrinuti Amerikance jeste činjenica da je izuzetno uspješna u izvođenju jedanaesteraca. Mauricio Pochettino i njegova reprezentacija već su upozoreni primjerima Velsa i Italije, Bosna i Hercegovina je protivnik koji se nikada ne predaje”, piše NYT.

(Vijesti.ba)