Sudari i javna imovina: Uništeno sad, popravljeno ko zna kad

Vozač izgubi kontrolu nad vozilom, udari u javnu infrastrukturu, policija obavi uviđaj i slučaj se uglavnom smatra završenim. Međutim, zašto šteta ne bude sanirana odmah i ko je za to odgovoran?!

Odgovor nije jednostavan, ali je simptom sporog administrativnog sistema i neefikasne naplate štete.

Ko plaća uništenu javnu imovinu?

U principu, odgovornost snosi vozač koji je prouzrokovao nesreću, odnosno njegovo osiguravajuće društvo ukoliko je šteta pokrivena policom obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

No, kompanija koja upravlja i održava put ili javnu rasvjetu najčešće prvobitno mora vlastitim sredstvima izvršiti popravku. Zatim, prikupiti kompletnu dokumentaciju, procijeniti štetu, dostaviti zahtjev osiguravajućoj kući i tek nakon toga naplatiti troškove. Upravo taj administrativni postupak traje mjesecima.

Zakonski propisi u Bosni i Hercegovini definišu obavezu održavanja cesta i prateće infrastrukture, ali ne garantuju da će sanacija biti izvršena odmah nakon nesreće.

Da li je problem novac?

Javna preduzeća često ističu i da nemaju dovoljno rezervnih dijelova niti raspoložive ekipe koje bi odmah izlazile na teren nakon svake saobraćajne nesreće.

Naprimjer, ukoliko se tokom vikenda ošteti desetak stubova rasvjete ili kilometri zaštitne ograde, prioritet postaju lokacije koje predstavljaju neposrednu opasnost za saobraćaj, dok ostala oštećenja čekaju, ističu.

Zato i ne čudi da sedmicama pa i mjesecima uglavnom prolazimo pored iskrivljenih stubova, polomljenih znakova ili razbijenih zaštitnih ograda.

Dakle, jedan od najvećih problema predstavlja činjenica da više institucija učestvuje u istom postupku. A za postupak nakon uništavanja javne imovine uzrokovane saobraćajnim nezgodama i nesrećama potrebni su: policijski zapisnik, procjena štete, utvrđivanje vlasništva nad infrastrukturom, zahtjev prema osiguravajućem društvu, javna nabavka ili angažovanje izvođača pa tek izvođenje radova.

Ako zakaže samo jedna karika, cijeli proces staje, odnosno usporava.

Ko je odgovoran?

Zakonski i pravno, konkretno, za održavanje javne infrastrukture odgovoran je njen upravljač, bilo da se radi o općini, kantonalnoj ili entitetskoj direkciji za ceste, javnom ili privatnom angažovanom preduzeću. Zakoni u našoj zemlji nameću im obavezu održavanja sigurnosti i funkcionalnosti saobraćajnica.

Ipak, cijeli kompleksan proces, može dovesti i do novih tragedija jer, recimo, polomljeni stub stoji mjesecima ili zaštitna ograda nije vraćena prije nego što neko drugi strada na istom mjestu.

U spomenutom proceduralnom vakuumu odlaganje popravki ne predstavlja samo estetski problem. Polomljena zaštitna ograda može povećati posljedice naredne nesreće. Neispravan semafor ili saobraćajni znak mogu dovesti do novih sudara.

Stub javne rasvjete koji nije zamijenjen smanjuje sigurnost pješaka i vozača tokom noći. Drugim riječima, jedna nesanirana šteta može postati uzrok druge.

Kako to rade preko granice?

Pogledamo li preko granice, brojne evropske zemlje primjenjuju model u kojem nadležna služba odmah sanira štetu, a naknadno putem automatizovanog sistema naplaćuje troškove od osiguravajuće kuće ili počinioca. Takav pristup znači da se ne čeka završetak administrativnih procedura kako bi ponovo dobili sigurnu infrastrukturu.

Da zakljčimo. U Bosni i Hercegovini uništena javna imovina nakon "sudara" u većini slučajeva nije posljedica nedostatka zakona, već njihove spore primjene. Odgovornost vozača za nastalu štetu uglavnom nije sporna, ali dok institucije, osiguravajuće kuće i oni koji upravljaju infrastrukturom međusobno razmjenjuju dokumentaciju, posljedice ostaju na ulicama.

Ružno! Opasno!

(Vijesti.ba)