Greška na karti koja je promijenila historiju i stvorila skrovište pobunjenika

Međutim, malo je poznato da je priča o ovom otoku počela više od dvadeset godina prije slavne pobune.

Dana 3. jula 1767. godine britanski istraživački brod HMS Swallow prvi put je zabilježio njegov položaj, a otok je dobio ime po petnaestogodišnjem kadetu Robertu Pitcairnu, koji ga je prvi ugledao s palube.

Upravo će taj, naizgled beznačajan događaj, kasnije odigrati ključnu ulogu u jednoj od najpoznatijih pomorskih priča svih vremena.

Ekspediciju je predvodio britanski kapetan Philip Carteret, koji je istraživao južni Pacifik nakon što se njegov brod odvojio od ostatka ekspedicije. Posada je 3. jula ugledala malo vulkansko ostrvo okruženo strmim liticama i snažnim valovima, zbog kojih iskrcavanje nije bilo moguće.

Carteret ga je nazvao Pitcairn Island u čast mladog Roberta Pitcairna, koji je prvi primijetio kopno. Ironično, ni sam Robert nije doživio zrele godine. Nekoliko godina kasnije nestao je na moru tokom drugog putovanja, a njegova sudbina nikada nije razjašnjena.

Najzanimljiviji dio priče nije samo otkriće otoka nego i greška koja je uslijedila. Carteret nije raspolagao tada novim morskim hronometrom, zbog čega je geografska dužina Pitcairna pogrešno izračunata. Otok je na kartama završio više od 300 kilometara zapadnije od svog stvarnog položaja.

Posljedice su bile ogromne. Brojni pomorci, među njima i čuveni kapetan James Cook, kasnije su bezuspješno pokušavali pronaći otok upravo zato što su se oslanjali na netačne karte. Pitcairn je tako praktično nestao iz svijeta, iako je uredno bio ucrtan na pomorskim kartama.

Dvadeset dvije godine kasnije dogodila se pobuna na britanskom brodu HMS Bounty, jednom od najpoznatijih događaja u pomorskoj historiji.

Dio posade, predvođen Fletcherom Christianom, preuzeo je brod od kapetana Williama Bligha i morao pronaći mjesto na kojem ih britanska mornarica neće pronaći.

U januaru 1790. godine pobunjenici su stigli upravo na Pitcairn. Zahvaljujući pogrešno označenom položaju na kartama, shvatili su da imaju idealno skrovište. Nakon iskrcavanja zapalili su HMS Bounty kako niko ne bi mogao napustiti otok niti odati njihov položaj.

Prve godine bile su izuzetno teške. Sukobi između britanskih mornara i Tahićana, bolesti, alkohol i nasilje odnijeli su živote većine prvih doseljenika. Do početka 19. stoljeća od pobunjenika je živ ostao samo John Adams, koji je zajedno sa ženama i djecom postepeno izgradio novu zajednicu.

Pitcairn je i danas britanska prekomorska teritorija, ali na njemu živi tek nekoliko desetina stanovnika, uglavnom potomaka pobunjenika s HMS Bountyja i njihovih tahićanskih partnerica.

Naselje Adamstown jedino je naseljeno mjesto na otoku, a do njega se može stići isključivo brodom, jer aerodrom ne postoji.

Iako je otok postao sinonim za pobunu na HMS Bountyju, njegova priča zapravo počinje sasvim drugim događajem – trenutkom kada je petnaestogodišnji mornarički kadet ugledao usamljenu stijenu usred ogromnog Tihog okeana.

Da tada nije došlo do greške u određivanju položaja, možda ni legendarni pobunjenici nikada ne bi pronašli svoje utočište, a jedna od najpoznatijih pomorskih priča završila bi potpuno drugačije.

(Vijesti.ba)