
Sistem srednjooceanskih hrptova, dug oko 65.000 kilometara, predstavlja granice između tektonskih ploča. Kada se ploče razdvoje, magma izbija iz unutrašnjosti Zemlje, hladi se i stvara novu koru. Na taj način nastalo je više od dvije trećine površine planete.
Tim naučnika, predvođen morskim geofizičarem Jean-Yvesom Royerom iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja, krajem februara 2024. postavio je podvodni opservatorij između Australije i Antarktika kako bi pratio proces stvaranja nove okeanske kore.
Već u aprilu iste godine dogodio se rijedak geološki događaj. Tokom 16 dana morsko dno se raspuklo, omogućivši magmi da prodre kroz koru. Za manje od dva sata u nju je ubrizgano oko 150 miliona kubnih metara magme, što je izazvalo potrese, aktiviralo rasjede i dovelo do urušavanja dna okeana.
"Nismo ni sanjali da ćemo zabilježiti ovako veliki događaj. Očekivali smo pomjeranja od nekoliko centimetara, a izmjerili smo pomake od nekoliko metara", rekao je Royer.
Naučnici su utvrdili da se dno doline na osi hrpta spustilo za čak 4,2 metra. U trenutku najveće aktivnosti hrbat se razdvajao brzinom od pet centimetara u minuti, gotovo pola miliona puta brže od prosječnog godišnjeg širenja od oko 6,3 centimetra.
Ovo posmatranje riješilo je i dugogodišnju naučnu zagonetku. Pokazalo se da se najveći dio pomjeranja tektonskih ploča odvija aseizmički – bez snažnih zemljotresa i jakih seizmičkih talasa. Zbog toga dosadašnja mjerenja nisu mogla u potpunosti objasniti stvarnu brzinu širenja okeanskog dna.
Istraživači ističu da će ovo otkriće pomoći geofizičarima da preciznije razumiju procese nastanka nove Zemljine kore i unaprijede praćenje aktivnosti na dnu okeana. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja