
Prije šezdesetih godina prošlog stoljeća Divin je bio općina koja je obuhvatala više okolnih sela i brojala oko 3.000 stanovnika. Imao je osnovnu školu, dom zdravlja, poštu, poljoprivrednu zadrugu, prodavnice i kafane, pa je predstavljao administrativno i društveno središte ovog dijela Hercegovine, piše Radio Bileća.
Stariji mještani s nostalgijom se prisjećaju vremena kada su učionice bile pune, a stotine djece svakodnevno dolazile na nastavu iz Divina i okolnih sela. Uz stočarstvo, stanovnici su se bavili i uzgojem kvalitetnog hercegovačkog duhana, dok su njive bile pune kukuruza i drugih kultura.
Mirjana Bilinac, rođena u Divinu 1956. godine, kaže da je u školi bilo toliko učenika da je prve razrede pohađala u susjednoj Fatnici.
"Kada sam prešla u školu u Divinu, bilo je osam velikih učionica, a samo moj razred brojao je oko 35 učenika. Poslije nastave prema okolnim selima kretale su kolone djece. Divin je tada bio pun života", prisjeća se.
Sjeća se i doma zdravlja sa stalnim ljekarom i stomatologom, pošte, matičnog ureda, dvije kafane i prodavnice u kojoj se moglo kupiti gotovo sve.
Iz rodnog mjesta odselila se 1976. godine, ali mu se i danas vraća nekoliko puta godišnje.
"Kada uzmem ključ da otvorim kuću, ruka mi zadrhti. Tuga je velika", kaže Mirjana.
Slična sjećanja dijeli i Petar Ljubomirac, vlasnik nekada poznate kafane "Odmor". Prisjeća se da je Divin nekada bio pun putnika i mještana iz okolnih sela.
"Svake noći ovdje je spavalo četrdesetak ljudi. Radile su dvije kafane, dvije prodavnice, mjesna kancelarija i zadruga. Danas se zimi zna dogoditi da deset dana niko ne svrati", priča on.
Prema njegovim riječima, škola je nekada imala više od 200 učenika, a utorkom je u prodavnici bila tolika gužva da djeca gotovo nisu mogla doći na red zbog kupaca iz okolnih sela.
Danas su gotovo svi objekti zatvoreni, a mnoge kuće napuštene i urušene. U selo su stigli asfalt, električna energija i javna rasvjeta, ali su ljudi otišli.
Od nekadašnjih simbola mjesta ostala je samo zgrada osnovne škole, u kojoj više nema učenika. Umjesto dječije graje, danas je koriste radnici kineske kompanije angažovane na izgradnji hidroelektrane Dabar, a natpis škole zamijenjen je kineskim slovima.
Divin je tako postao simbol brojnih hercegovačkih sela koja su nekada bila puna života, a danas opstaju tek u sjećanjima svojih nekadašnjih stanovnika.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja