Bivši holandski ministar preuzeo dio odgovornosti: "Srebrenica nije morala pasti"

Za neuspjeh u zaštiti Srebrenice, gdje je nakon pada enklave ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, Voorhoeve odgovornost ne pripisuje samo drugima. Dio krivice vidi i u vlastitim postupcima.

“Srebrenica nije morala pasti”, rekao je za u razgovoru za BIRN.

“Naravno, postoji samo jedan pravi krivac – čovjek koji je izdao naređenje: Mladić. Ali sve zemlje uključene u pokušaj spašavanja Srebrenice, u različitoj mjeri, snose odgovornost zbog nemara. To uključuje članice Evropske unije, Vijeće sigurnosti UN-a, a svakako i mene. Preuzeo sam zadatak da pokušam spasiti tu enklavu i nisam uspio”, kazao je.

Ratko Mladić je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Haagu osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina počinjenih tokom rata u BiH.

Upozoravao na opasnost, ali nije dobio podršku

Voorhoeve tvrdi da je još nakon preuzimanja funkcije 1994. godine smatrao da je misija u Srebrenici nedovoljno opremljena i da Dutchbat nema dovoljno kapaciteta za zaštitu civila.

Pokušavao je dobiti podršku drugih članica NATO-a, ali kaže da niko nije želio poslati dodatne snage.

“Mislio sam da bi prisustvo više zemalja, posebno većih država, predstavljalo snažnije sredstvo odvraćanja. Niko nije želio doći”, prisjetio se.

Na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu u martu 1995. godine upozorio je da sigurnost enklava u istočnoj Bosni više nije moguće garantirati. Nakon što njegova upozorenja nisu naišla na odgovor, napisao je tekst za International Herald Tribune u kojem je pozvao NATO da preuzme veću odgovornost za Srebrenicu, ali tekst nikada nije objavljen.

“Ministar vanjskih poslova zabranio mi je da ga objavim”, rekao je Voorhoeve.

Kao vlastitu grešku navodi i to što pitanje Srebrenice nije snažnije nametnuo u okviru vlade.

“Moj nemar bio je u tome što ovo pitanje nisam stavio na dnevni red Vijeća ministara. Trebao sam premijeru Wimu Koku reći: ‘Naš trenutni pristup je preslab i želim novu strategiju.’ Možda bismo na kraju došli do istog zaključka, ali trebao sam barem pokušati”, kazao je.

Priznao je i da nije insistirao na tome da holandski vojnici dobiju teže naoružanje.

“Ne znam da li bih uspio, ali nisam pokušao nabaviti teže naoružanje”, rekao je. “I to se može smatrati nemarom.”

Nakon pada Srebrenice razmišljao je o ostavci, ali ga je tadašnji premijer Wim Kok odgovorio od te odluke, tvrdeći da bi se time stvorio pogrešan utisak da je Holandija direktno izazvala tragediju.

“Tvrdio je da je to bio neuspjeh UN-a”, kazao je Voorhoeve.

Sve više kritika prema ulozi Holandije

Godinama je u Holandiji prevladavao stav da Dutchbat nije imao mogućnost spriječiti pad Srebrenice. Međutim, posljednjih godina pojavljuju se kritičniji pogledi, uključujući i istraživanja historičara povezanih s Ministarstvom odbrane.

Potpukovnik Dion Landstra, jedan od istraživača, smatra da se odgovornost ne može prebacivati samo na UN.

“Ali jasno smo kazali: ovdje se ne radi o veteranima. Oni su poslani u misiju koja je bila osuđena na neuspjeh. S druge strane, kada veterani kažu: ‘Nismo mogli ništa učiniti, nije nam bilo dozvoljeno’, to jednostavno nije tačno. Ne možemo nastaviti govoriti: ‘Ovo nam se jednostavno dogodilo’”, rekao je Landstra.

Prema njegovim riječima, problem je bio u političkom izbjegavanju rizika i previše uskom tumačenju mandata mirovnih snaga.

Rezolucija UN-a 836 omogućavala je upotrebu sile u zaštiti sigurnih zona, a ta mogućnost korištena je u Goraždu, Bihaću i Tuzli. Istraživači zaključuju da pasivnost u Srebrenici nije bila jedina moguća opcija.

Landstra smatra da Holandija nije bila spremna prihvatiti rizike koje nosi zaštita civila.

“Holandija nije pokazala dovoljnu spremnost da prihvati nivo rizika koji misija zaštite civila može zahtijevati. Nošenje zelene uniforme ponekad znači prihvatanje rizika koje nije moguće u potpunosti izbjeći.”

Voorhoeve kaže da danas ne pokušava opravdati svoje odluke, nego želi da iskustvo Srebrenice posluži kao pouka za buduće krize.

“O tome razmišljam gotovo svakog dana”, rekao je.

“Ogroman broj muškaraca i dječaka je ubijen, i to se nije smjelo dogoditi. Ove informacije iznosim kao dio pokušaja da shvatimo šta je trebalo uraditi drugačije. To je od presudne važnosti za slične situacije u drugim dijelovima svijeta.”

(Vijesti.ba)