Pravda na čekanju: Ko odgovara kada sudije ne rade?

Primjera je mnogo, a detalji jednog predmeta pred Općinskim sudom u Sarajevu pokazuju probleme sa kojima se stranke svakodnevno suočavaju – dugotrajnost postupaka, odlaganja i izostanak efikasnosti.

Prijedlog za uređenje međe podnesen je Općinskom sudu u Sarajevu u aprilu prošle godine. Od tada je prošlo više od 15 mjeseci, a predmet još nije okončan.

Nakon što je na ročištu određeno izvođenje dokaza vještačenjem, kompanija strana u postupku je istog dana izvršila uplatu troškova vještačenja i dostavila punomoć za zastupanje, ispunivši sve svoje obaveze bez ikakvog odlaganja.

Važno je naglasiti da se u ovom postupku ni u kom slučaju ne prejudicira ishod postupka niti se dovodi u pitanje odluka koju će sud donijeti.

Riječ je o poreskom obvezniku koji finansira funkcionisanje sistema i koji, kao i svaki drugi građanin ili privredni subjekt, traži samo ono što bi trebalo biti osnovni standard pravosuđa – da se postupak vodi efikasno i okonča u razumnom roku

Ipak, rješenje i završetak postupka još se ne nazire.

Predmet vodi sudija Elvis Zorlak.

Riječ je o vanparničnom postupku uređenja međa koji, prema svojoj prirodi, ne spada u složene postupke, već se prvenstveno zasniva na provođenju uviđaja na licu mjesta i geodetskom vještačenju.

Međutim, postupak se već mjesecima prolongira.

Jedno od ročišta ranije je otkazano jer sudski vještak nije bio obaviješten o njegovom održavanju, dok je novo ročište na licu mjesta bilo predmet zahtjeva za odgodu zbog unaprijed planiranog godišnjeg odmora punomoćnika jedne od strana, za što svakako odgovornost snosi sistem.

Punomoćnik predlagatelja usprotivio se odgodi, navodeći da se ne radi o raspravi pred sudom, već o uviđaju na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka. Istakao je da punomoćnik protivne strane ima mogućnost osigurati zamjenu ili da stranka lično prisustvuje uviđaju, posebno imajući u vidu da je jedan uviđaj već ranije odgođen i da bi novo odlaganje bilo suprotno principima ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

Ipak, predmet i dalje čeka svoj epilog. Slučaj je ovo koji otvara brojna pitanja.

Kako je moguće da postupak uređenja međa, koji ne spada u složene sudske postupke, traje duže od 15 mjeseci?

Da li je riječ o preopterećenosti sistema, nedostatku organizacije ili neefikasnom radu pojedinaca?

Još važnije pitanje upućeno je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (VSTV): šta raditi sa sudijama koji ne rješavaju predmete u razumnim rokovima i zbog čijeg rada građani i privredni subjekti mjesecima, pa i godinama, čekaju na sudsku zaštitu?

Ako se ročišta odgađaju zbog proceduralnih propusta, a jednostavni predmeti traju duže od godinu dana, onda je sasvim legitimno pitati ko snosi odgovornost za izgubljeno vrijeme, dodatne troškove i narušeno povjerenje građana u pravosudni sistem?

(Vijesti.ba)