KPZ Tuzla: Zidovi koji više ne skrivaju probleme

Kada se u razmaku od svega nekoliko sedmica dogode štrajk glađu pritvorenika, objavljivanje fotografija i videosnimaka iz unutrašnjosti zatvora, bijeg osuđenika iz Odjeljenja Kozlovac, a potom i njegovo pronalaženje skrivenog u gepeku automobila, postavlja se pitanje da li je riječ o nizu nepovezanih slučajeva ili o ozbiljnim sistemskim slabostima.

Prema informacijama iz više izvora, oko dvadeset pritvorenika u pritvorskoj jedinici započelo je u aprilu štrajk glađu zbog nezadovoljstva uslovima boravka. Kao razloge navode ograničenja u ishrani, uskraćivanje lijekova i vitaminskih dodataka koje su ranije dobijali od porodica, ali i loše higijenske uslove u kojima, kako tvrde, insekti predstavljaju dodatni zdravstveni problem. Nakon višednevnog odbijanja hrane obavljeni su medicinski pregledi zbog pogoršanog zdravstvenog stanja. Uprava je u konačnici udovoljila zahtjevima.

Samo po sebi, nezadovoljstvo pritvorenika nije dokaz da su njihove tvrdnje opravdane. Međutim, ono zahtijeva jasan odgovor uprave i nadležnih institucija. Šutnja u ovakvim situacijama gotovo uvijek ostavlja prostor za sumnje i dodatno narušava povjerenje javnosti.

Istovremeno, javnost je posljednjih mjeseci svjedočila fotografijama i videosnimcima nastalim unutar zatvorskog sistema. Na fotografijama iz ćelija vide se zatvorenici koji koriste mobilne telefone, dok je na videosnimku iz Odjeljenja Kozlovac zabilježena šetnja osuđenika, iako se ona odvija pod nadzorom pravosudne policije. To otvara jednostavno, ali vrlo ozbiljno pitanje, kako su mobilni telefoni dospjeli iza zatvorskih zidina i ko je zakazao u lancu kontrole?

Na ta pitanja javnost do danas nije dobila uvjerljive odgovore.

Dodatni udar na kredibilitet sistema uslijedio je nakon bijega Mirnesa Ribića, osuđenika koji se nije pojavio na radnom mjestu u poluotvorenom Odjeljenju Kozlovac. Za njim je raspisana operativna i centralna potraga, da bi nekoliko dana kasnije bio pronađen skriven u prtljažniku automobila na području Šićkog Broda. Ribić nije bio anonimni zatvorenik. Riječ je o osobi osuđenoj nakon brutalnog napada iz aprila 2025. godine koji je izazvao veliku pažnju javnosti.

Policija je svoj dio posla završila pronalaskom i hapšenjem odbjeglog osuđenika. Međutim, ostaje pitanje kako je uopće došlo do situacije da osoba na izdržavanju kazne napusti ustanovu i nekoliko dana izbjegava pronalazak.

Svaki od ovih slučajeva pojedinačno mogao bi se okarakterisati kao izolovan incident. Međutim, kada se posmatraju zajedno, stvaraju sliku ustanove koja se suočava s ozbiljnim izazovima u organizaciji, sigurnosti i komunikaciji s javnošću.

Kazneno-popravni zavod nije samo mjesto izvršenja kazne. On mora biti institucija u kojoj se istovremeno štite sigurnost, zakonitost i osnovna ljudska prava. Ako pritvorenici tvrde da nemaju adekvatne uslove, ako se iz zatvora objavljuju sadržaji koji tamo nikada ne bi smjeli nastati, a osuđenici uspijevaju izbjeći nadzor, tada više nije dovoljno govoriti o pojedinačnim propustima.

Zbog svega navedenog, javnost s pravom očekuje odgovore. Da li će biti provedena interna ili nezavisna kontrola? Hoće li biti utvrđena eventualna odgovornost službenika? I, možda najvažnije, šta će biti učinjeno da se slični slučajevi više ne ponove?

Jer povjerenje u zatvorski sistem ne gradi se saopćenjima nakon incidenta, već sposobnošću da se incidenti spriječe prije nego što postanu naslovna vijest.

(Vijesti.ba)