
Program su organizirali Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Muftijstvo banjalučko i Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prenosi Muslimanska informativna novinska agencija (MINA).
Obilježacanju su prisustvovali reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović, direktor Uprave za vjerske poslove hafiz Mensur-ef. Malkić, muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović kao i vojni muftija Nesib-ef. Hadžić te direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Muhamed Jusić.
Obraćajući se na današnjem skupu, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein-ef. Kavazović kazao je da lično osjeća žal što Ibrahim-ef. Halilovića nije bolje poznavao.
– Muftija Halilović nije bio samo vjerski lider, nego istinski pastir svog naroda i čovjek koji je svaku brigu svog džemata proživljavao kao vlastitu – kazao je reisul-ulema.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i dalje osjeća duhovni trag rahmetli muftije Halilovića, kao dijela svih nas, dodao je reisul-ulema.
– Kroz priče onih koji su s njim dijelili najteže dane jasno se ocrtava lik čovjeka čije je posvećenost vjeri i privrženost zajednici bila apsolutna – istakao je reisul-ulema.
Lik i djelo rahmetli muftije Halilovića je zlatna karika u historijskom nizu bosanskohercegovačke uleme koja se u različitim epohama i teškim prilikama ponijela na sličan beskopromisan način.
– Njegovo držanje u Banjoj Luci priziva u sjećanje historijski usud i hrabrost mostarskog muftije Ali Fehmi-ef. Džabića koji je na prekretnici stoljeća stao na čelo borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju ne žaleći ni vlastitog položaja, pa ni domovine. Ono što je Džabić bio u borbi za identitet i dostojanstvo pod tuđinskom upravom muftija Halilović je bio pod kišom mržnje i razaranja u našoj domovini – kazao je reisul-ulema.
I Džabić i Halilović pokazatelji su da muftijska ahmedija nije ukras već štit naroda i vjere.
– Ono što nas kod muftije Halilovića najviše inspiriše jeste upravo njegova hrabrost i svjesna žrtva da tokom agresije na BiH ostane u Banjoj Luci u trenucima kada se sistemski uništavalo sve što je muslimansko i kada je život visio o koncu bio je čin vrhunskog herojstva. Muftija Halilović nije pobjegao iz Banje Luke. Izabrao je da ostane i bude živi štit dostojanstva svog naroda – naglasio je reisul-ulema.
Ibrahim-ef. Halilović znao je da je imamska služba velika odgovornost, istakao je predsjednik Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan.
– On je uistinu bio osoba koja je više govorila svojim djelima negoli riječima. Možda ga najbolje opisuje rečenica kada je svojoj supruzi Emini kazao da će ostati u Banjoj Luci tokom agresije na BiH sve dok u njoj ima jedan musliman – naglasio je Duzan.
U vremenu kada su džamije rušene i kada više ništa nije ostalo od vjerskih objekata na banjalučkoj regiji, rahmetli muftija Halilović govorio je kako je svaki imam pokretna džamija, a džematlija šehadet.
– Taj stav bio je vizionarski, jer upravo kada su mladi imami nakon agresije na BiH počeli dolaziti na prostor Muftijstva banjalučkog, gdje nije bilo džamija i minimalan broj džematlija, upravo su imami bili pokretne džamije i džemati – dodao je Duzan.
Predsjednik Udruženja ilmijje zahvalio je Muftijstvu banjalučkom i muftiji Ismail-ef. Smajloviću koji su dali mogućnost da se ovakav skup organizira u Sarajevu.
– Sredina u kojoj je rahmetli muftija živio bila je obogaćena njime, iako je ta sredina nastojala na svaki način da umanji njegovu vrijednost i veličinu. Zabranom njegovog ukopa u haremu Ferhadije u Banjoj Luci pokazali su kako su ga se bojali dok je bio živ, a još više kada je preselio – dodao je Duzan.
Muharem-ef. Omerdić upoznao je rahmetli muftiju Halilovića tokom školovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi.
Kroz druženje u horskoj sekciji i posjete džematima, Omerdić se mogao uvjeriti o kakvoj se ličnosti radi.
– Kasnije kao imam u Pruscu imao sam priliku zajednički sa njim organizirao seminare za imame. Posebno mi ostaje u sjećanju naše posjete putevima Islamske kulture kroz Semerkand, Taškent i Buharu, kada sam rahmetli muftiju još bolje upoznao – prisjetio se Omerdić.
Tokom agresije na BiH stalno su komunicirali, kada bi se za to stvorili uslovi, dodao je Omerdić.
– Pitao sam ga za zdravlje i čak su mu dvaput preporučivali da ide iz Banja Luke, ali on je to odbijao. Nakon agresije sam otišao na prvu bajramsku svečanost u Banju Luku sa rahmetli Nedžadom Ibrišimovićem i muftijom Nusret-ef. Abdibegovićem – kazao je Omerdić.
Tokom današnjeg programa, prikazan je i isječak iz govora muftije Halilovića na otvaranju džamije u džematu Hanifići u Kotor Varošu iz 1989. godine.
Govoreći o liku i djelu rahmetli muftije Halilovića, vojni muftija Nesib-ef. Hadžić kazao je kako je on bio imam u specifičnom vremenu i kontekstu na jednom posebnom prostoru.
– Ibrahim-ef. Halilović polučio je nevjerovatne rezultate kao imam i bio je prepoznat ne samo u Islamskoj zajednici, nego i u Udruženju ilmijje – istakao je Hadžić.
Način komuniciranja koji je posjedovao muftija Halilović, otvarala su mu mnoga vrata.
– Čak u pismu Starješinstvu na kojem zahvaljuje na imenovanju za vjersko-prosvjetnog referenta, muftija Halilović je navodio i inicijative za poboljšanje vjerskog života u Banjoj Luci. Jako je volio poučavati djecu i pisao je Saboru Islamske zajednice da će preko cijelog ljeta držati mektepsku pouku – istakao je Hadžić.
Hadžić je pomeno i činjenicu da je Ibrahim-ef. Halilović organizirao prvi grupni odlazak na hadž iz Banje Luke.
– Sa svakog odlaska na hadž je donosio zabilješke te bilježio na koje su probleme nalazili te predlagao neke promjene za naredna putovanja – istakao je Hadžić.
Nakon programa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, pred podne-namaz proučen je Jasin i dova pred dušu rahmetli muftije Halilovića.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja