Od obećanog posla do pakla u Ukrajini: Kako Rusija regrutuje strance za rat

Čarls Mutoka živi u Keniji. Sedamdesetdvogodišnjak oplakuje gubitak svog sina, Oskara Kagole Mutoke. U ljeto 2025. godine bivši kenijski vojnik otputovao je u Rusiju kako bi tamo radio. Njegov otac kaže da ga je uzalud pokušavao odgovoriti od toga. Oskar porodici nije rekao gdje tačno ide. Sedmicu kasnije poslao je samo fotografiju na kojoj je u vojnoj uniformi. Nakon toga više nikada nije stupio u kontakt s njima. Nešto kasnije porodica je saznala da je poginuo.

Porodica Oskara Mutoke nije dobila čak ni njegovo tijelo – uprkos svim apelima kenijskim vlastima. Ipak, u maju 2026. godine održali su simboličnu komemoraciju i napravili simboličan grob za Oskara kako bi barem imali mjesto gdje mogu doći i pomoliti se.

„Najgore je to što ne znamo da li je i gdje je zaista sahranjen. Ili je njegovo tijelo jednostavno bačeno u šumu u Rusiji“, kaže Čarls Mutoka.

Oskar Mutoka jedan je od približno 27.000 stranaca za koje se procjenjuje da ih je Rusija regrutovala da se bore u Ukrajini. Taj podatak dolazi od ukrajinske vojne obavještajne službe HUR. Studija Međunarodne federacije za ljudska prava (FIDH), organizacije Truth Hounds i Kazahstanskog međunarodnog biroa za ljudska prava i vladavinu prava (KIBHR) pokazuje da je Rusija uspostavila globalnu mrežu usmjerenu na regrutovanje stranaca.

„To regrutovanje cilja ljude koji se nalaze u ekonomski, socijalno i pravno nesigurnim situacijama. Metode koje se koriste kreću se od primamljivih ponuda i obmane, pa do prisile“, objašnjava za DW Ilja Nusov, jedan od autora studije.

„Molim vas, brzo me izvucite odavde“

Za mnoge ljude iz najsiromašnijih dijelova svijeta plata koju obećava ruska vojska glavni je motiv. Oni u tome vide priliku da pobjegnu od siromaštva i pomognu svojim porodicama. Upravo zbog toga se kubanski državljanin Joan Viondi Mendoza odlučio za posao u Rusiji. Obećana mu je mjesečna plata od 2.000 američkih dolara. Za Kubu, gdje je prosječna plata svega 20 dolara, to je ogroman iznos.

DW je za priču o Joanu Mendozi saznao od njegovog brata Majkla Dura. Duro živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se liječi od raka. Joan je želio emigrirati kako bi se pridružio svom bratu, ali su ga u tome spriječile finansijske i birokratske prepreke. Ubrzo nakon toga naišao je na ponudu za posao u Rusiji.

„Joan me nazvao i rekao da je pronašao izlaz. Ispričao mi je o ‘projektu’ u Rusiji“, prisjeća se Majkl Duro. Uzalud ga je pokušavao odgovoriti od te ideje.

U septembru 2023. godine novinska agencija Reuters snimila je grupu mladih Kubanaca koji su planirali otići u Rusiju. Među njima je bio i Joan Mendoza.

„Svi su govorili: ‘Radim ovo da ne bih gladovao na Kubi.’ Oni tačno znaju gdje idu, a i ja“, rekao je tada dvadesettrogodišnjak novinarima.

Pokazao im je prepisku s regruterom koji mu je napisao:

„Ovo je ugovor s ruskom vojskom. Dobit ćete naše državljanstvo.“

Majkl Duro kaže da je Joan Mendoza poslan na front u Ukrajini, odakle je pokušao pobjeći.

„Molio je: ‘Pogriješio sam. Oprostite mi. Molim vas, brzo me izvucite odavde’“, priča Majkl o svom bratu.

Međutim, kontakt s Joanom je izgubljen. Kasnije se njegovo ime pojavilo na spiskovima poginulih stranih državljana koje je objavila Ukrajina.

„Koristili su nas kao živi štit“

Joan Mendoza i Oskar Mutoka vjerovatno su bili svjesni da odlaze u Rusiju kako bi učestvovali u ratu u Ukrajini. Međutim, mnogi drugi stranci bili su prevareni. Obećani su im poslovi u građevinarstvu, zaštitarskom sektoru, logistici ili poljoprivredi.

To se dogodilo Armanu Mondolu iz Bangladeša. Mladić se nadao da će radom u inostranstvu izvući svoju porodicu iz siromaštva. Njegov otac, koji je poljoprivrednik, prodao je zemlju i podigao kredit kako bi platio regrutera.

Mondolu je rečeno da će raditi u skladištu na pakovanju robe. U Rusiju je ušao preko Saudijske Arabije s turističkom vizom. Tamo je, kako tvrdi, bio prisiljen potpisati ugovor na ruskom jeziku, koji nije mogao čitati.

Mondol kaže da su on i drugi stranci bili veoma loše tretirani u ruskoj vojsci.

„Kad god smo imali neku misiju, uvijek su nas slali naprijed, a oni su ostajali iza. Koristili su nas kao živi štit i gurali prvo nas u borbu“, kaže on.

Tokom jedne od tih misija vozilo u kojem se nalazio Arman naišlo je na minu. Samo dvojica putnika su preživjela – Arman je bio jedan od njih.

Odveden je u vojnu bolnicu, iz koje je uspio pobjeći. Ambasada Bangladeša u Moskvi na kraju mu je pomogla da se vrati kući. Ipak, rat ga i danas proganja.

„Još uvijek su mi te slike pred očima – ljudi koji umiru, njihove oči, njihova unakažena lica. Kako su ih mine raznijele. Kako jedan za drugim nadlijeću dronovi. Ljudi kojima su otkinuti udovi. Bilo je užasno“, prisjeća se Mondol.

Još uvijek ima gelere u jednoj nozi i teško hramlje dok hoda. Zbog toga mu je sada još teže pronaći posao u svom rodnom selu u Bangladešu.

Plaćenici ili žrtve trgovine ljudima?

Stranci koji se bore za Rusiju u Ukrajini često se nazivaju plaćenicima. Međutim, Ilja Nusov objašnjava da se oni, strogo gledano prema međunarodnom pravu, ne mogu tako okarakterisati jer često dobiju rusko državljanstvo prije nego što se pridruže vojsci.

Drugi, pak, u početku nisu ni namjeravali učestvovati u borbenim operacijama. Takvi slučajevi regrutovanja mogu se okvalifikovati kao trgovina ljudima ako uključuju obmanu, prisilu i prevoz radi eksploatacije.

To predstavlja kršenje Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, uključujući i tzv. Palermo protokol, koji zabranjuje trgovinu ljudima i koji je ratifikovala većina država svijeta, među njima i Rusija.

Ruske vlasti insistiraju na tome da svi strani vojnici u ratu u Ukrajini učestvuju dobrovoljno.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u martu je, na konferenciji za novinare sa svojim kolegom iz Kenije, tvrdio da Rusija nikoga ne regrutuje.

„Dobrovoljci učestvuju u ovoj specijalnoj vojnoj operaciji u potpunosti u skladu s ruskim zakonima“, rekao je Lavrov.

DW je zatražio pojašnjenje od ruskog Ministarstva vanjskih poslova, ali do objave teksta nije dobio odgovor.

Sve veći broj stranih regruta

U međuvremenu, regrutovanje stranih državljana privlači sve veću pažnju javnosti. Porodice muškaraca koji su otišli u Rusiju protestuju u brojnim zemljama, od Nepala do Perua. Političari, uključujući i indijskog premijera Narendru Modija, pokreću to pitanje tokom sastanaka s Vladimirom Putinom.

Prema medijskim izvještajima, Rusija je u februaru 2026. godine ograničila regrutovanje državljana iz određenog broja „prijateljskih“ zemalja. Spisak tih zemalja nije objavljen.

„U nekim slučajevima to je pomoglo da se barem privremeno smanji ili čak zaustavi priliv boraca iz pojedinih zemalja“, kaže Ilja Nusov.

„Međutim, pretpostavljamo da Rusija ima načine da taj pad regrutovanja na jednoj lokaciji zaobiđe i umjesto toga više se usmjeri na neku drugu zemlju.“

Prema procjenama ukrajinskog Koordinacionog štaba za postupanje s ratnim zarobljenicima, Rusija bi tokom 2026. godine mogla regrutovati do 18.500 ljudi iz inostranstva za rat u Ukrajini.

„Umjesto da opada“, zaključuje Nusov, „broj regrutovanih stranaca nastavlja rasti.“

(Vijesti.ba / DW)