"Vodovod" kažnjen sa 20.000 KM jer je prikupljao lične podatke korisnika

Naime, prema obrazloženju AZLP BiH, Zakonom o komunalnim djelatnostima nije propisano pravo davaoca komunalne usluge da od korisnika traže dokumente poput kopije lične karte, dokaza o vlasništvu objekta i potvrde o zaposlenju prilikom podnošenja zahtjeva za uslugu.

S druge strane, navedena Agencija ukazuje da se identifikacija korisnika, kao nužan korak u procesu sklapanja ugovora, izvršava uvidom u ličnu kartu korisnika i poređenjem podataka unesenih u zahtjev za zaključenje ugovora s podacima na ličnoj karti.

Kao opravdanje za prikupljanje prethodno navedenih dokumenata, preduzeće "Vodovod“ iz Doboja navelo je pravilnik kojim se propisuju uslovi za potpisivanje ugovora o isporuci vode.

Navedeni slučaj ukazuje na dvije stvari. Prva, radi se o eklatantnom primjeru neusklađenosti zakonskih i podazkonskih akata u BiH, odnosno o pojavi kojoj konstantno svjedočimo.

Tu pojavu pravne nesigurnosti moguće je značajno ublažiti uspostavljanjem sistema parlamentarnog nadzora primjene zakona u BiH, kojim parlamenti provjeravaju kako se usvojeni zakoni provode u praksi, ostvaruju li svoju svrhu i zahtijevaju li izmjene ili usklađivanje drugih propisa.

Na sličan problem ukazuje i nedavni spor između AZLP BiH i Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), koji je zbog pravne neizvjesnosti u primjeni propisa privremeno zaustavljen odlukom Suda BiH do okončanja upravnog spora.

S druge strane, slučaj "Vodovoda" iz Doboja ukazuje i na nedovoljno poznavanje standarda o zaštiti ličnih podataka.

Nepoznavanje tih standarda od građana se i može donekle shvatiti, ali situacija postaje alarmantna onda kada sa njima nisu upoznati oni koji su obveznici shodno Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH.

Podsjećanja radi, Parlamentarna skupština BiH, u januaru 2025. godine, usvojila je novi Zakon o zaštiti ličnih podataka. Zakonom, koji je donesen u svrhu zaštite ljudskih prava, naša država je ujedno uskladila svoj sistem zaštite ličnih podataka s evropskim standardima, posebno s GDPR-om (Općom uredbom EU o zaštiti podataka), što je bio jedan od ključnih uslova u procesu EU integracija.

Također, tim zakonom građani imaju veću kontrolu nad načinom na koji se njihovi lični podaci prikupljaju i obrađuju, ali se nameće i veći stepen odgovornosti institucijama i kompanijama koje te podatke svakodnevno upotrebljavaju.

Građani često nisu svjesni da neodgovorno postupanje s njihovim ličnim podacima može imati konkretne posljedice po njihov svakodnevni život, poput zloupotrebe identiteta, zaključivanja ugovora bez njihovog znanja ili korištenja njihovih podataka u svrhe za koje nisu dali saglasnost.

Međutim, donošenje novog Zakona o zaštiti ličnih podataka samo po sebi nije dovoljno ukoliko se ne osigura njegova dosljedna primjena na svim nivoima vlasti. Dodatno zabrinjava da obaveza konsultiranja s AZLP BiH, prilikom pripreme zakonodavnih prijedloga, postoji samo na nivou Parlamentarne skupštine BiH, dok zakonodavna tijela entiteta i kantona takvu obavezu nemaju još uvijek.

S obzirom da se veliki broj propisa, koji direktno utiču na obradu ličnih podataka, upravo donosi na nižim nivoima vlasti, neophodno je ovu prazninu što prije otkloniti.

Također, potrebno je javnost više informisati o novom Zakonu, kako bi građani bili upoznati sa svojim pravima i mehanizmima zaštite njihovih ljudskih prava. Zaštita ličnih

podataka ne smije ostati samo formalna obaveza, već mora postati sastavni dio procesa donošenja propisa, rada institucija i odnosa prema svim građanima.

Za kraj, posebnu dozu apsurda slučaju „Vodovoda“ iz Doboja daje činjenica da se radi o javnom preduzeću. Iako je kazna izrečena zbog nezakonitog postupanja, njen finansijski teret će u konačnici snositi upravo građani, odnosno poreski obveznici, radi čijih interesa i demokratskih prinicipa na zaštiti ljudskih prava je i donesen predmetni zakon.

Svrsishodno je i napomenuti da se u navedenom slučaju za povredu ličnih podataka na osnovu tužbe građana radi o minimalnoj izrečenoj kazni od 20 hiljada BAM, dok maksimalna kazna predviđena zakonom može biti i 40 miliona BAM ili čak veća ukoliko 4% godišnjeg prometa firme premašuje ovaj iznos.

(Vijesti.ba)