Suljagić o smrti zločinca Mladića: "Ratko je mrtav, ja sam još ovdje"

Suljagić navodi da je nakon informacije o Mladićevoj smrti dobio veliki broj poziva prijatelja, preživjelih i novinara koji su željeli čuti njegovo mišljenje.

"Jučer sam primio desetine telefonskih poziva. Prijatelji su zvali. Zvali su i preživjeli. Zvali su novinari. Ljudi su željeli znati šta mislim, šta osjećam, šta bih rekao o smrti Ratka Mladića. Istina je, ne znam. I, što je još važnije, ne želim išta reći o gnusnom stvorenju koje je umrlo u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Scheveningenu", napisao je Suljagić u autorskom tekstu za Clash Report.

Istakao je da je o Mladiću već mnogo govorio i da ga nikada nije doživljavao samo kao ime iz presude ili historijsku ličnost.

"Vidio sam ga u Potočarima 11. jula 1995. Bio sam tamo dok su muškarci i dječaci oko mene bili odvajani od svojih porodica. Čuo sam ga kako govori. Gledao sam njegove vojnike. Poznavao sam ljude koji su odvedeni i ubijeni. Za mene, Mladić nikada nije bio apstrakcija. Nikada nije bio samo ime u presudi, fotografija u historijskoj knjizi ili lik u dokumentarcu. Bio je to čovjek kojeg sam vidio svojim očima", naveo je.

Suljagić smatra da Mladić nije ostvario ono što je želio postići.

"Želio je da nas učini da nestanemo s mjesta gdje smo živjeli generacijama. Želio je odrediti ne samo ko će živjeti, a ko umrijeti, već i ko će imati pravo da se vrati, da se sjeća, da govori i da pripada. Nije uspio", poručio je.

Kao svoj odgovor na Mladićevu smrt naveo je život koji je nastavio živjeti sa svojom porodicom.

"Jučer, dok su me novinari tražili da razmislim o njegovoj smrti, ja sam radio nešto mnogo važnije. Bio sam kod kuće sa svojim kćerkama. Pomogao sam im da naprave 'nakit' od sitnica. Čitali smo nešto pred spavanje. Uspavao sam ih oboje. To je moj odgovor Ratku Mladiću", napisao je Suljagić.

Dodao je da njegova djeca neće odrastati u istim okolnostima u kojima je on odrastao.

"Moja djeca neće odrastati u istim sjenama kao što sam ja odrastao. Neće odrasti vjerujući da neko drugi ima pravo odlučivati da li negdje pripadaju. Neće odrasti misleći da je za preživljavanje potrebna dozvola ljudi koji bi radije da odu", naveo je.

Prema njegovim riječima, ljudi koji su planirali i izvršili genocid nisu uspjeli odrediti budućnost.

"Mislili su da određuju budućnost. Nisu bili. Samo su određivali šta mogu uništiti. Budućnost je pripadala onima koji su preživjeli", poručio je Suljagić.

On smatra da preživljavanje nije samo nastavak života, već i odbijanje da oni koji su pokušali uništiti druge određuju kako će ti ljudi živjeti.

"Zato me mitologija koja okružuje Mladićevu smrt malo zanima. Nije me briga da li je mirno umro. Nije me briga kakve su bile njegove posljednje misli. Nije me briga da li se smatrao herojem, patriotom ili žrtvom. Osuđen je za genocid i druge zločine. Umro je u zatvoru. Muškarci i dječaci koje je poslao u smrt nisu ostarjeli. To je dovoljno", napisao je.

Suljagić upozorava da Mladićevom smrću ne smije biti završena priča o političkom projektu kojem je služio.

"Ratko Mladić se nije pojavio niotkuda. On nije bio neobjašnjivo čudovište koje se pojavilo u Bosni i Hercegovini i ponovo nestalo tri decenije kasnije. Bio je vojni instrument političkog projekta. Djelovao je unutar institucija. Komandovao je vojnicima. Imao je političke nadređene. Imao je pristalice. Imao je sistem propagande, logistike i moći iza sebe", istakao je.

Dodao je da genocid nije bio djelo samo jednog čovjeka.

"I činjenica da je jedan od glavnih počinilaca sada mrtav ne znači da je sve što je povezano s političkim projektom kojem je služio nestalo", naveo je Suljagić.

Posebno je upozorio na odnos prema prošlosti i pokušaje negiranja genocida.

"Svaki put kada se negira genocid, svaki put kada se slavi osuđeni ratni zločinac, svaki put kada se od žrtava traži da budu tihe radi političke stabilnosti, ponovo se testira ista osnovna tvrdnja: da li ljudi koji su preživjeli imaju pravo da definišu šta im se dogodilo", napisao je.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga je važno postojanje Memorijalnog centra Srebrenica.

"To je institucija pamćenja, dokaza i djelovanja. Postoji jer postoje ljudi koji bi radije da Srebrenica postane neugodna historijska fusnota, nego trajna činjenica evropske historije. To ne možemo dozvoliti", poručio je.

Suljagić je naglasio da želi da njegove kćerke znaju šta se dogodilo, ali da ne moraju živjeti pod teretom prošlosti.

"Zaslužuju da odrastu znajući šta se dogodilo, a da ne moraju živjeti u tome. Zaslužuju da znaju imena mrtvih, a da ih ne definišu njihove smrti. Zaslužuju da shvate genocid, a da ne vjeruju da je genocid njihova sudbina", naveo je.

Osvrnuo se i na međunarodnu zajednicu, navodeći da je Srebrenica pokazala koliko ljudi mogu ostati bez zaštite kada odluke o njihovim životima donose drugi.

"Međunarodna zajednica nas je iznevjerila. Institucije su nas iznevjerile. Ljudi s moći donosili su odluke o našim životima, dok mi gotovo da nismo imali nikakvu moć nad svojim životima. Nemam namjeru učiti svoju djecu da svijet tako funkcionira", napisao je Suljagić.

Na kraju je poručio da buduće generacije moraju prepoznati obrasce koji mogu dovesti do novih sukoba i nasilja.

"Prepoznat ćemo jezik. Prepoznat ćemo mašineriju. Prepoznat ćemo trenutak kada dehumanizacija postaje politika. I nećemo čekati dozvolu da branimo sebe, svoja prava, svoje institucije, svoju historiju i svoju budućnost", naveo je.

Dodao je da to ne znači osvetu, već djelovanje kroz organizaciju, pamćenje, zakon i politiku.

"Ratko Mladić je mrtav. Još sam ovdje. Moje kćerke su ovdje. I to je dio njegove priče koji mi je najvažniji", zaključio je Emir Suljagić.

(Vijesti.ba)