Neuklanjanje murala zločincima i neprocesuiranje poraz pravosuđa i uvreda žrtvama

Murali s likom Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge zločine, već su duže vrijeme u Banjoj Luci. Predsjednik Udruženja povratnika u ovaj grad Kemal Gunić za Detektor kaže da povratnici imaju jako veliko opterećenje i, kad se pojavi mural ili grafit, ne smiju izaći na ulice po nekoliko dana.

“Vjerujte da se ti ljudi jako loše osjećaju. I onda samo dolaze jedni drugima i komentarišu, šta ćemo ako se desi, naprimjer, to i to (…) kako je došlo do natpisa, slika, prestanak povratnika je stao 100 posto”, navodi Gunić, koji smatra da je ponašanje gradonačelnika u ovom gradu pogoršalo stanje.

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković je prošle godine javno rekao da se mural Mladića neće ukloniti. Godinu dana kasnije, on i dalje odbija ukloniti mural.

“Ne krečimo. Ne krečimo to. Rekao sam već i odgovorio na to pitanje”, rekao je Stanivuković na konferenciji za novinare u augustu ove godine.

Branko Perić, bivši sudija Državnog suda, smatra da je, odbijanjem da se mural ukloni, Stanivuković saizvršilac krivičnog djela.

“To je jedan od načina veličanja ratnih zločinaca. Pomaganje nekom ko je to napravio”, rekao je za Detektor.

Tarik Moćević iz Mediacentra kaže da ovakvim nepostupanjem Stanivuković potiče druge da crtaju murale.

“Ne samo da tako odgovori, nego kasnije se pohvali, izdvoji jasno taj odgovor na Instagramu. To je direktno podsticanje na negiranje genocida i na veličanje ratnih zločinaca”, rekao je.

Sličnog mišljenja Stanivukoviću bila je i srpska političarka Jelena Trivić.

„Ne bojimo se njihovih eventualnih krivičnih procesa koji će podizati protiv nas, nek ih podižu koliko hoće”, rekla je medijima.

Veličanje ratnih zločinaca i negiranje zločina od 2021. godine je kažnjivo zakonom, ali do danas je Sud BiH donio samo dvije presude za ovo krivično djelo. Iz Tužilaštva BiH su odbili razgovor za ovu emisiju, a naveli su da prijave za ovo krivično djelo uglavnom podnose građani. Ipak, ističu da im je najveća poteškoća nedostatak detaljnih policijskih izvještaja, potkrijepljenih kvalitetno provedenom istragom i prikupljenim dokazima.

Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, preminuo je 27. augusta ove godine u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog mehanizma za krivične sudove. On je u junu 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U novembru prošle godine Tužilaštvo BiH donijelo je odluku o neprovođenju istrage za mural Mladića u Banjoj Luci, navodeći da nije bilo moguće utvrditi da je oslikan njegov lik.

Banjalučki advokat Aleksandar Jokić pojašnjava da postoji situacija kada nemamo egzaktne mogućnosti utvrđivanja da li se radi o nekom licu, međutim ako od stotinu građana 99 njih kaže da se na muralu nalazi lik Mladića, onda djeluje nespretno formulacija Tužilaštva da nisu mogli utvrditi.

“Pogotovo imajući u vidu čitavu ikonografiju. Mislim da je to zapravo najloši argument koji su mogli da daju. Moje lično mišljenje je da je bolje da su ostavili predmet u ladici, manje bi bilo licemjerno”, navodi Jokić.

Pored murala, grafita i natpisa čiji je cilj veličanje ratnih zločinaca, nakon smrti Mladića njegovo ime slavilo se u brojnim gradovima gdje su počinjeni zločini, na ulicama, utakmicama, što je uznemirilo povratnike i žrtve. Mladić je u javnom prostoru nazivan herojem od političara, među kojima je i Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, zbog čega su također podnijete krivične prijave. Na videosnimcima iz Zvornika i Bratunca koji su kružili internetom, prikazani su i maloljetnici koji su uzvikivali ime ratnog zločinca.

Veličanje ratnih zločina nekažnjivo i u Hercegovini

Bivši logoraš i predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović zarobljen je u ovom gradu 10. maja 1993. i na različitim mjestima zatočenja proveo je skoro godinu dana. Za Detektor se prisjetio preživljenih fizičkih i psihičkih maltretiranja, samica i izvođenja na prinudne radove.

“U logorima sam proveo 309 dana (…) ‘Dretelj’ je bio jedan od najgorih logora u Hercegovini. ‘Dretelj’ je bio hotel sa pet zvjezdica u odnosu na logor ‘Vojno’. To se može samo doživjeti, to se ne može ispričati. Znali smo raditi nekad po 72 sata”, opisuje Hajdarović.

Nakon što je proveo 15 dana u logoru “Vojno”, ponovno ga vraćaju na “Heliodrom”, gdje je rijetko koji dan prošao da neko ne bude ubijen ili premlaćivan. U centralnom zatvoru logora “Heliodrom” proveo je 48 dana, a 16 dana u apsolutnoj tamnici.

U gradu u kojem je rođen i gdje danas živi, često se oslikavaju murali, grafiti i natpisi na kojima se veliča Slobodan Praljak, koji je zajedno s još pet bivših čelnika Herceg-Bosne osuđen za zločine u logorima u Hercegovini i zločine u BiH. Njih je Haški tribunal 2017. godine osudio na ukupno 111 godina zatvora. Bez obzira na pravosnažnost presude i Krivični zakon, u Hercegovini su oslikani murali i grafiti s njegovim likom.

“To nije veličanje samih tih ratnih zločinaca. To je, ustvari, politika. A to je politika pokušaja opravdavanja svih zločina koje su oni učinili. To je vrijeđanje prije svega žrtava… A ovdje je svaki čovjek koji je živio u tome vremenskom periodu bio žrtva, nisu samo logoraši žrtve”, smatra Hajdarović.

Mišljenje s Hajdarovićem dijeli i Sanel Kajan, zastupnik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta koji je nekoliko puta prijavljivao oslikavanje murala posvećenih zločincima.

“Ja se pitam da li Krivični zakon vrijedi i u Mostaru (…) Evo do dana današnjeg konkretnih rezultata, odnosno konkretnih informacija kada je pitanje uklanjanje tih murala i grafita ja nemam, ni kao zastupnik koji je to prijavio, ni kao stanovnik grada Mostara”, kaže Kajan.

Krivične prijave za postavljanje biste Praljku, koji je na izricanju presude popio otrov i preminuo, u dvorištu jedne od čapljinskih crkvi poslao je i Ivor Perić, predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a HNK-a protiv fratra iz Čapljine i gradočelnice ovog grada.

“Na postavljanje pitanja kako se tu našla ta bista, on [fratar] je rekao da su je spustili anđeli. Ovako vrlo uvredljivo, ružno. Praljak, dakle, dolazi iz Čapljine. Logor ‘Dretelj’ je tu, i hiljadu nekih loših stvari se veže za njega. Ti anđeli, i ako ih ima, sigurno nisu spustili bistu ratnom zločinicu”, kaže Perić.

Novinari Detektora kontaktirali su fratra i gradonačelnicu Čapljine, ali nisu dobili odgovor.

Perić podsjeća da je i u Ortiješu kod Mostara bio mural Praljku, koji je prefarban, ali je ubrzo vraćen.

“Samo postavljanje murala jeste političko pitanje. Glorifikovanje ratnih zločinaca jeste političko pitanje jer sva ta dešavanja, sve te radnje imaju samo jednu svrhu, grupisanja svog naroda oko sebe ili onog drugog oko drugog, zavisi od dogovora između političkih partija”, smatra Perić i dodaje da je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) prije nekoliko godina bio na promociji knjige osuđenom ratnom zločincu Valentinu Ćoriću i da je Dario Kordić, nakon izlaska iz zatvora, dočekan uz kompletan vrh HDZ-a.

Mladi imaju pogrešne idole

Ivor Perić kaže da nema napretka bez prihvatanja prošlosti i stava da su ratni zločini – ratni zločini.

“Vi i dan-danas nemate nijednu knjigu koja je zvanično priznata, koja će pobrojati sve ratne zločine. Da nekako nove generacije učimo, nije narod kriv. Kriva je politika tada, kriv je da li pojedinac, da li vojno rukovodstvo, da odmaknemo ratne zločine od naroda, a ne ovo što radimo, da i određene političke partije glorifikuju još i kao heroje slave”, pojašnjava.

Tamara Zrnović iz Centra za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd kaže da nekada mladi ljudi određene murale doživljavaju kao heroje, jer nisu čuli drugu stranu, jer su zatvoreni u svojim zajednicama. Navodi da je za mlade najvažnije da vide da institucije i sistem rade.

“Ali ako oni vide da postoje prijave a da se ništa ne dešava, onda je to već nešto što utiče na njih, utiče na njihovu hrabrost da se suoče s njima, da naprave neki korak. Jer ako ti nemaš podršku nikakvu, ne možemo baš očekivati da mladi ponesu baš tako jedan veliki teret”, smatra Zrnović.

Za Hajdarovića, murali su posljedica upravo nesuočavanja.

“Da smo se na vrijeme suočili sa svim onim što je bilo, mi danas ne bismo živjeli ovo… i ne bi se i dalje zatvarali u nekakve krugove u kojim jesmo i očekivali da će nas neko tamo s neke druge strane napasti zato što nas ne voli, zato što nas mrzi”, kaže, uz nadu da će doći normalnije vrijeme.

(Vijesti.ba/Detektor.ba)