
U podužem obraćanju, Đurić je Konakovića podsjetio na njegovu političku prošlost, odnosno na „stranku i milje“ u kojem su, kako tvrdi, godinama slavili Rasima Delića i druge osobe koje Srbija smatra odgovornim za zločine nad Srbima.
Jer, očigledno, kada je riječ o regionalnoj politici, najvažnije je prvo utvrditi ko je kome politički predak, pa tek onda razgovarati o tome šta se zapravo dogodilo.
Đurić se posebno osvrnuo na posjetu Aleksandra Vučića Srebrenici 2015. godine, kada je srbijanski predsjednik položio cvijet i pružio ruku pomirenja, nakon čega je napadnut i umalo linčovan. Prema Đurićevim riječima, Vučić je tada pokazao spremnost da rizikuje vlastiti život zbog pomirenja.
Ono što Đurić, očekivano, ne problematizira jeste činjenica da su upravo Vučićevi ljudi osumnjičeni da su dio te "razjarene mase zaslijepljene mržnjom prema Srbima", kako on naziva napadače.
Đurić tvrdi i da se Vučićev „duh“ i dalje priviđa njegovim političkim protivnicima čak i kada fizički nije prisutan.
„Znaju dobro da je on najbolji zaštitnik srpskih interesa, zato ga napadaju čak i kad nije tu“, poručio je Đurić.
Drugim riječima, Vučić možda nije bio na mjestu događaja, ali je, sudeći prema ovoj izjavi, i dalje dovoljno prisutan u regionalnoj politici da bude kriv i kada ga nema.
Đurić je zatim poručio Konakoviću da bi, umjesto „trovanja i vrijeđanja“, trebao izgovoriti imena srpskih žrtava, osuditi zločine nad njima i objasniti zašto se u Sarajevu, kako tvrdi, i dalje slave osuđeni komandanti.
"Upravo Konaković i njemu slični najveći su protivnici svakog pravog pomirenja: od Srba traže da se odreknu svake svoje žrtve, svoje zločine prećutkuju, a svoje osuđenike proglašavaju herojima", dodao je Đurić.
Na kraju je poručio da Srbija neće prihvatiti „lekcije o moralu“ od onih koji, kako tvrdi, odbijaju da se suoče sa sopstvenom prošlošću.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja