Zašto evropske centralne banke povlače zlato iz SAD-a?

Fort Noks, utvrđeni kompleks u američkoj saveznoj državi Kentaki, u kojem se čuva oko polovine zlatnih rezervi američke vlade, sinonim je za sigurnost. Kada se kaže da je nešto „kao Fort Noks“, to znači da je izuzetno sigurno i dobro čuvano. Ipak, predstava o SAD-u kao sigurnom mjestu za čuvanje zlata očigledno slabi.

Nedavna odluka holandske centralne banke da prebaci oko 86 tona zlata iz Njujorka u London ukazala je na sve veću zabrinutost pojedinih vlada zbog čuvanja strateške imovine u SAD-u, kao i zbog pitanja da li bi joj se u slučaju krize moglo brzo i nesmetano pristupiti.

Holandska centralna banka kao razlog je navela „geopolitičke nemire“ i saopćila da će raspoređivanje zlata u različitim pravnim jurisdikcijama poboljšati njenu „spremnost za krizne situacije“.

Francuska je također između jula 2025. i januara 2026. povukla svo preostalo zlato iz njujorških trezora američkih Federalnih rezervi, iako je guverner Banke Francuske Fransoa Vileroa de Galo tada izjavio da ta odluka nije bila politički motivisana.

Nekoliko političara u Njemačkoj i Italiji, zemljama koje imaju druge, odnosno treće najveće zlatne rezerve na svijetu, pozvalo je da i njihovo zlato bude povučeno iz SAD-a. Razlog je zabrinutost zbog nepredvidive politike administracije Donalda Trumpa i njena sve izraženija odbojnost prema Evropskoj uniji, uključujući i prijetnje da će pripojiti dio njene teritorije na Grenlandu.

Sebastjen Tije, analitičar kompanije Oksford ekonomiks, kaže da je za evropske centralne banke neposredno oduzimanje njihove imovine „izuzetno mali rizik“. Međutim, prema njegovim riječima, u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti raste zabrinutost oko dostupnosti te imovine.

„Važnija je bojazan da bi imovina koja se čuva u drugoj pravnoj jurisdikciji mogla privremeno postati nedostupna u nekom ekstremnom scenariju, kao što su sankcije, pravni sporovi ili geopolitička kriza“, rekao je on za DW.

Zlatna groznica od 2008. godine

Krišnan Gopau iz Svjetskog savjeta za zlato kaže da centralne banke širom svijeta generalno kupuju više zlata još od globalne finansijske krize 2008. godine, kao i da sve veću pažnju posvećuju tome gdje ga i na koji način čuvaju. Zbog toga su cijene zlata porasle na rekordne nivoe.

Nedavno istraživanje Svjetskog savjeta za zlato pokazalo je da su centralne banke tokom protekle četiri godine u prosjeku kupovale po 1.000 tona zlata godišnje, u poređenju s prosjekom od 500 tona godišnje tokom prethodne decenije.

Gopau kaže da je nakon globalne finansijske krize 2008. uslijedila dužnička kriza u eurozoni, a potom i niz političkih kriza, pandemija, kao i dugotrajni geopolitički potresi i sukobi. Zbog svega toga zlato je ponovo dospjelo u središte pažnje kao sigurno utočište za kapital.

„Tokom protekle dvije decenije stalno su se, u ovom ili onom obliku, pojavljivala pitanja i zabrinutost u vezi s globalnim finansijskim sistemom i stanjem u geopolitici“, kaže on.

Zašto je važno gdje je zlato

Odluke Holandije i Francuske da svoje zlato povuku iz SAD-a i vrate ga u Evropu pokazuju da se sada mnogo više pažnje posvećuje mjestu na kojem se zlato tačno nalazi, kako bi se u slučaju nove krize moglo lako i brzo staviti u funkciju.

Centralne banke, vlade i državni investicioni fondovi čuvaju fizičko zlato na različitim lokacijama. Njegovo premještanje može biti izuzetno složeno, rizično i skupo, dok lakoća njegove prodaje ili zamjene za valute ili drugu imovinu zavisi od toga gdje se ono nalazi.

„Centralne banke obraćaju sve veću pažnju ne samo na to koju imovinu posjeduju već i na to gdje se njihove rezerve čuvaju, prije svega kako bi povećale njihovu otpornost i fleksibilnost“, kaže Tije.

Gopau navodi da je upravljanje rezervama postalo „izuzetno važno“. Iako se može činiti očiglednim da je pažnja prvenstveno usmjerena na moguće rizike povezane s određenom jurisdikcijom, kao što su SAD, dio razloga za donošenje takvih odluka jeste i nastojanje da zlato bude što bliže matičnoj zemlji i da se nalazi u trgovačkom središtu u kojem se transakcije brzo obavljaju.

On ističe da je holandska centralna banka svoje zlato prebacila u London, a ne u Holandiju, zato što je Velika Britanija „jedno od najlikvidnijih svjetskih središta za trgovinu zlatom“.

„Ideja je da se u slučaju krize, odnosno u periodima velikih pritisaka, to zlato može brzo staviti u opticaj“, kaže on. „London je praktično srce tržišta zlata. Tamo se odvija ogroman broj transakcija, a tržište je toliko likvidno da je upravo to mjesto na kojem želite da se vaše zlato nalazi u vrijeme krize.“

Banka Engleske jedan je od najvećih svjetskih posjednika i čuvara zlata: procjenjuje se da u svojim trezorima ima oko 400.000 zlatnih poluga, odnosno oko 5.000 tona zlata.

Pitanje povjerenja u SAD

Iako prebacivanje zlata na mjesto kao što je London evropskim institucijama samo po sebi donosi određene prednosti, jasno je da na njihove odluke utiču i sumnje u pouzdanost SAD-a u Trumpovoj eri, kao i zabrinutost u pogledu američkog finansijskog sistema u cjelini.

Prošle sedmice direktor ogromnog norveškog državnog investicionog fonda, vrijednog 2,3 biliona dolara, izjavio je da fond mora znatno smanjiti svoju izloženost američkim državnim obveznicama. Čini se da je ta odluka podstaknuta zabrinutošću zbog stanja na tržištu američkih državnih obveznica. Visoka inflacija i rast državnog duga povećavaju troškove zaduživanja i izazivaju nelagodu među investitorima.

Tije kaže da je zlato i dalje osjetljivo na odluke američkih Federalnih rezervi i da opća zabrinutost zbog američkih finansijskih tržišta podstiče vlasnike zlata da svoju imovinu premještaju na druge lokacije.

Pored tih konkretnih bojazni u vezi s finansijskim tržištima, Trumpova retorika o Grenlandu i njegove stalne, prikrivene prijetnje Evropskoj uniji dodatno su ojačale želju evropskih institucija da svoju imovinu prerasporede.

Ipak, SAD, a posebno njujorška Banka federalnih rezervi na Manhattanu, i dalje su jedan od ključnih čuvara evropskog zlata, prije svega njemačkog. Iako je Bundesbanka između 2013. i 2017. vratila iz SAD-a u Njemačku oko 300 tona zlata, ona u Sjedinjenim Državama i dalje čuva znatno više od 1.000 tona.

U prošlogodišnjem saopćenju Bundesbanka je navela: „Ne sumnjamo da je njujorška Banka federalnih rezervi pouzdan partner od povjerenja za čuvanje naših zlatnih rezervi.“


(Vijesti.ba)