Prije tačno stotinu godina rođen je John Coltrane, jedan od najutjecajnijih muzičara 20. stoljeća

Coltrane je rođen 23. septembra 1926. u Hamletu u Sjevernoj Karolini, a umro je 17. jula 1967., sa samo 40 godina. Nakon rada s Dizzyjem Gillespiejem, Johnnyjem Hodgesom, Milesom Davisom i Theloniousom Monkom, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća postao je jedan od vodećih saksofonista svoje generacije.

Od harmonijske složenosti albuma „Giant Steps“, preko modalnog jazza i klasičnog kvarteta s McCoyem Tynerom, Jimmyjem Garrisonom i Elvinom Jonesom, prema ocjeni muzičkih historičara, njegova se muzika tokom šezdesetih kretala prema sve otvorenijoj improvizaciji.

Uvriježeno je mišljenje da je „A Love Supreme“ iz 1964. godine najpoznatiji izraz njegove povezanosti muzike i duhovnosti, ali Coltrane se nije zaustavio na jeziku koji je već stvorio. Albumi „Ascension“, „Meditations“, „Kulu Sé Mama“, „Sun Ship“ i „Interstellar Space“ pripadaju radikalnom završnom periodu u kojem su se granice između kompozicije i improvizacije gotovo potpuno otvorile.

Miles Davis, jedan od najznačajnijih muzičara 20. stoljeća, u čijem je sastavu Coltrane proveo ključne godine svog razvoja, govorio je o njegovoj gotovo nezasitnoj potrebi za istraživanjem harmonije.

Opisujući kako bi Coltrane pronašao jednu notu i preko nje iskušavao različite akorde, Davis ga je ubrojio među nekolicinu muzičara za koje je zaključio: „Valjda su geniji takvi.“

Muzički historičari ističu da Coltraneov utjecaj nije završio s generacijom koja ga je neposredno poznavala, pa je tako jedan od njegovih najsnažnijih sljedbenika bio tenor-saksofonista David S. Ware, koji je kao tinejdžer slušao Coltranea uživo u Village Vanguardu.

Steven Joerg, osnivač AUM Fidelityja, nezavisne izdavačke kuće u New Yorku prvenstveno posvećene avangardnim jazz umjetnicima, tu je vezu sažeo riječima: „David Ware bio je naš Coltrane“, dodajući da je Ware nastavio tamo gdje je Coltrane krenuo i odveo tu muziku dalje.

Pharoah Sanders, koji je svirao u posljednjem Coltraneovom sastavu, desetljećima poslije opisivao ga je kao tihog čovjeka koji je stalno težio nečemu novom.

„Uvijek mi je govorio: ‘Sviraj!’ I to sam radio“, prisjetio se Sanders.

Smatra se da je Coltraneov utjecaj daleko nadilazio granice jazza. Carlos Santana, koji je govorio da mu je prvo slušanje Coltranea krajem šezdesetih „promijenilo sve“, poslije je svoje divljenje iskazao komentarom: „Obožavam Johna Coltranea zbog njegovog krika i predanosti Bogu.“

Coltraneovo mjesto u američkoj kulturnoj historiji potvrđeno je i 2007., kada mu je posthumno dodijeljeno posebno Pulitzerovo priznanje za „majstorsku improvizaciju, vrhunsko muziciranje i ikoničnu središnju ulogu u historiji jazza“.

Kuća u Dix Hillsu na Long Islandu, u kojoj je proveo posljednje godine života i skladao „A Love Supreme“, danas se čuva kao historijsko mjesto posvećeno Johnu i Alice Coltrane.

Coltraneova stogodišnjica tokom 2026. godine obilježava se koncertima, posebnim programima i arhivskim izdanjima u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama.

Od izdavanja „Blue Traina“ do „Interstellar Spacea“ prošlo je samo deset godina. John Coltrane živio je 40 godina, ali uvriježeno mišljenje globalne muzičke zajednice jeste da, stotinu godina nakon njegovog rođenja, muzika koju je ostavio još uvijek zvuči kao potraga koja nije završena.


(Vijesti.ba / FENA)