U novom sjaju: Završena restauracija Mujezinovićevog remek-djela "Oslobođenje Tuzle 1943."

Ovaj iznimno zahtjevan projekat, koji je realizovao Centar za kulturu Tuzla uz podršku Grada Tuzle, Federalnog ministarstva kulture i sporta te Ministarstva civilnih poslova BiH, predstavlja neprocjenjiv poklon gradu uoči obilježavanja 2. oktobra.

Stručni petočlani tim konzervatora i restauratora predvodila je glavna restauratorica-konzervatorica Ajla Alijagić, sa Akademije likovnih umjetnosti, odnosno Interdisciplinarnog studija konzervacije i restauracije Univerziteta u Sarajevu. „Da, radi se o zaista zahtjevnom projektu. Sama veličina slike je ono što je čini iznimno zahtjevnom“, istakla je Alijagić.

„Nikada nismo radili ovako veliki format, iako konzervatorski tim koji je učestvovao u konzervaciji ovog djela ima iskustva u radu sa velikim formatima i iskustva u radu sa slikama Ismeta Mujezinovića. Nekako posljednje tri godine na Interdisciplinarnom studiju smo imali priliku da se bavimo djelima Ismeta Mujezinovića. U Domu Oružanih snaga smo uradili svečane kompozicije iz njihove svečane sale. Iz Historijskog muzeja smo radili također jednu veliku kompoziciju, ne ovako veliku kao što je ova, Juriš. I tu su bile sjajne pripreme za ono što je uslijedilo kasnije, a to je rad na oslobođenju Tuzle“, navela je glavna restauratorica, objašnjavajući kako su tekle pripreme za ovaj istorijski poduhvat.



Alijagić je naglasila da je ključ uspjeha bio u temeljitom planiranju i visokoj odgovornosti cijelog tima. „Moram da kažem da sam jako ponosna na svoje kolegice, moje studentice prije svega, koje su zaista bile vrlo odgovorne, dobile su zahtjevan zadatak, dobile su ogromnu priliku i zaista opravdale sva očekivanja. I mi smo, zahvaljujući jednim opsežnim pripremama, koje su čak trajale duže nego sama realizacija rada na konzervaciji ove slike, došle jako spremne i obavile posao, mogu reći, bez ikakvih problema. Ništa se nije desilo. Kad se bavite konzervacijom vi planirate, ali se vrlo često dese neke stvari koje ne možete baš predvidjeti. Međutim, zaista je sve bilo, prije svega i zahvaljujući tom našem iskustvu na slikama Ismeta Mujezinovića, jako dobro smo poznavale njegovu tehnologiju, tako da je ispalo odlično. Nismo imali nikakvih problema, iako je zadatak bio sam po sebi vrlo izazovan“, kazala je Alijagić.

Osim samih dimenzija platna, rad na ovoj slici donio je i specifične stručne izazove povezane s njenom autentičnošću. „Osim tog velikog formata, ono što je specifično za ovu sliku, jeste da ona nije dovršena. Taj njen nonfinito karakter smo mi nastojale da zadržimo, zato što mu daje jednu posebnost, jednu posebnu vrijednost. Ismet Mujezinović je ovu sliku stvarao kroz nekoliko decenija, i na neki način sve slike koje je radio u isto vrijeme, ili prije toga. Čini mi se kao da je sublimirao svoja dosadašnja slikarska iskustva, jer smo mi na nekim slikama čak prepoznavale iste likove, kao što su na nekim kompozicijama, recimo Doma Oružanih snaga. Tako da, nekako mi se čini da je baš čekao da možda negdje i proba, pa da onda naslika na ovoj kompoziciji. Ja moram reći da sam ja jako uzbuđena, to možda osjetite po mom glasu, jer zaista ovo je za nas baš jedan veliki moment, i nekako smo zaokružile tu svoju priču rada na djelu Ismeta Mujezinovića, iako se nadam, još postoji puno kompozicija koje imamo želju i dalje da radimo, ali ova je stvarno nekako posebna, i baš smo jako sretne što smo doprinijele ovome“, objasnila je glavna restauratorica.

U tehničkom smislu, Alijagić je pojasnila razliku između konzervacije i restauracije te naveo šta je konkretno urađeno tokom rada u ateljeu. „Pa da, pojmovi konzervacija i restauracija često budu miješani, oni generalno i tanka je granica između ta dva pojma. Konzervatori i restauratori se bave zaštitom i očuvanjem kulturne baštine. Konzervacija se, kada govorimo o konzervaciji, mislimo prije svega na stabilizaciju, na očuvanje, zaštitu, a restauracija već podrazumijeva intervencije na samom djelu u smislu nekih estetskih, ako djelo ima, kao što su umjetnička djela, jer kada govorimo o konzervaciji i restauraciji ne moramo se baviti samo umjetničkim djelima, postoji kulturna baština koja ima neke druge vrijednosti, a nisu isključivo estetske. Konzervacija vraća i taj moment u smislu da, recimo, radimo retuš ili vraćamo tu njenu estetsku vrijednost“, pojasnila je ona.



Detaljno govoreći o samim zahvatima, Alijagić je istakla važnost svakog koraka. „Rađena je stabilizacija prije svega, rađeno je ravnanje platna, jer je platno bilo deformisano od svog očuvanja u nekom prethodnom periodu. Rađeni su i neki strukturalni zahvati, naravno ono što čini najveću razliku i što je vama kao publici najvidljivije, jeste uklanjanje depozita nečistoća sa površine slike i rađeni su neki jako, jako mali retuši, koji su, recimo, nastali na mjestima gdje je slika bila presavijana, jer u nekom periodu svog postavljanja bila složena, nije bila našpanovana na ramu, dok one dijelove koje je Ismet ostavio nedovršene, i mi smo ostavile nedovršene, pokušavajući da zadržimo taj karakter ove slike nedovršene, jer je to, recimo, za istraživače, za tehnologe, jako važno. Mi po ovoj slici više nego po bilo kojoj drugoj slici možemo da vidimo kako je Ismet slikao, koja je njegova tehnologija, kako je gradio sliku. Zaista je od nevjerovatne vrijednosti i ja se nadam da će u buduće ljudi, istraživači, historičari umjetnosti, više pisati o ovom djelu. Nadam se da ćemo i mi prenijeti kroz neke stručne publikacije svoje znanje i svoje iskustvo kako bi u buduće neke kolege mogle da se bave istraživanjima lika i dijela Ismeta“, dodala je glavna restauratorica.

Na kraju, osvrnula se i na vezu između Mujezinovićevog prosvjetiteljskog rada i učešća studenata u ovom projektu. „Pa sigurno, ja uopšte ne mogu da zamislim kakav je osjećaj vas, stanovnika Tuzle, kada vidite ovu kompoziciju, sada u nekom novom svjetlu. Mi smo pokušale da vratimo tu njenu estetsku vrijednost koju je dao Ismet Mujezinović, i stalno smo se pitale u svo vrijeme rada, da li bi Ismet volio da mi to ovako uradimo, i ja se nadam i stvarno mislim da bi on bio jako sretan, pa čak i što su tako mladi ljudi, studenti, bili učesnici ovog projekta, učili na njegovim djelima, jer i on je bio taj koji je jako puno posvećivao pažnju, borio se i za obrazovanje, osnovao Kolegijum, osnovao je srednju školu, dakle učestvovao je i u širenju znanja i vjerujem da bi mu čak i taj element bio jako značajan“, zaključila je Alijagić. Restaurirano „Oslobođenje Tuzle 1943.“ od danas je ponovo dostupno javnosti, pružajući posjetiteljima i istraživačima priliku da dožive Mujezinovićev genij u potpuno novom svjetlu.


(Vijesti.ba)