Nedžad ef. Grabus: Znanje, iskustvo i odgovornost pred izazovima vremena

Piše: Mirsad Ovčina

Prof. dr Nedžad ef. Grabus je 10. oktobra 2026. izabran za novog reisu-l-ulemu, nakon što je dobio većinsku podršku Izbornog tijela na sjednici održanoj u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Naslijedio je Huseina ef. Kavazovića, a svečano uručenje menšure i polaganje zakletve najavljeno je za 15. novembar u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Time počinje novo poglavlje u institucionalnom životu Islamske zajednice, ali i period u kojem će se očekivanja vjernika, imama i šire javnosti suočiti s konkretnim mogućnostima i ograničenjima funkcije reisu-l-uleme.

U javnom prostoru izbor vjerskog poglavara često se posmatra kroz pitanje ko je pobijedio, ko je izgubio i kakve će se promjene dogoditi. Takav pristup nije nevažan, ali ostaje na površini. Suštinsko pitanje glasi: kakvu sliku Islamske zajednice predstavlja izbor Nedžada ef. Grabusa i kakve se odgovornosti sada prenose na njegovu funkciju?

Grabusov profesionalni put, obilježen akademskim radom, dugogodišnjim djelovanjem u Sloveniji i iskustvom muftije sarajevskog, daje dovoljno razloga da se njegov mandat posmatra s optimizmom.

Od Sarajeva do Ljubljane

Biografija Nedžada ef. Grabusa važna je za razumijevanje njegovog profesionalnog puta. Rođen je 1968. godine u Travniku. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, diplomirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, magistrirao iz oblasti akaida (islamske dogmatike) 2001. i doktorirao 2008. godine. Od 1996. do 2006. radio je na Fakultetu islamskih nauka, a od 2006. do 2021. obavljao je dužnost muftije ljubljanskog i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji. Potom je preuzeo dužnost muftije sarajevskog.

Njegovih petnaest godina na čelu Islamske zajednice u Sloveniji predstavljaju možda i najzanimljiviji dio njegovog profesionalnog puta. Od 2006. do 2021. godine djelovao je kao muftija ljubljanski i predsjednik Mešihata IZ u Sloveniji. U tom periodu posebno se izdvojila izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani, otvorenog 2020. godine. Taj projekat važan je za muslimane u Sloveniji, ali i kao primjer koliko su za razvoj jedne zajednice potrebni upornost, organizacija i sposobnost saradnje.

Rad u društvu drugačijeg institucionalnog i kulturnog konteksta otvara prostor za razumijevanje pitanja koja nisu ograničena samo na Bosnu i Hercegovinu: kako organizirati vjerski život u pluralističkom društvu, kako očuvati identitet bez zatvaranja u vlastitu zajednicu i kako uspostaviti odnose s institucijama i ljudima koji ne dijele ista uvjerenja.

Grabus iz tog perioda donosi i širu perspektivu. Bosna i Hercegovina ima svoje posebnosti, ali iskustva drugih evropskih muslimanskih zajednica mogu biti korisna u razmišljanju o obrazovanju, radu s mladima i budućnosti vjerskih institucija.

Nakon povratka u Sarajevo, gdje je 2021. preuzeo dužnost muftije sarajevskog, dobio je priliku da to iskustvo poveže s poznavanjem domaćih prilika. Upravo ta kombinacija čini njegov profesionalni profil zanimljivim za funkciju reisu-l-uleme.

Institucija koja mora razumjeti vrijeme u kojem živi

Islamska zajednica ima čvrste historijske temelje i razgranatu mrežu svojih ustanova. Međutim, snaga institucije ne mjeri se samo njenom tradicijom nego i time koliko uspješno odgovara na potrebe ljudi.

Grabus je tokom predstavljanja programa naglašavao potrebu za snažnim integrirajućim sistemom, boljim institucionalnim djelovanjem i unapređenjem položaja imama. U programu su otvorena i pitanja razvoja vakufa, odnosa prema vaninstitucionalnim tumačenjima islama te efikasnijeg korištenja kadrova i resursa.

Vrlo je važno što se unapređenje položaja imama i jačanje džemata nalaze među temama koje se vezuju za Grabusova programska opredjeljenja. To su pitanja čiji se značaj ne dokazuje velikim riječima nego konkretnim potezima: boljim uslovima rada, stručnim usavršavanjem i većom podrškom onima koji su najbliži vjernicima.

Poseban izazov predstavlja položaj imama u manjim i povratničkim sredinama, gdje su demografski i ekonomski uslovi često nepovoljniji. Očuvanje vjerskog života u tim zajednicama nije samo pitanje organizacije službe nego i pitanje prisustva, pripadnosti i nade da se život uopće može nastaviti.

Jednako važan zadatak bit će odnos prema mladima. Generacije koje odrastaju uz društvene mreže, globalnu komunikaciju i mnoštvo različitih tumačenja vjere imaju drugačija pitanja i očekivanja. Islamska zajednica mora pronaći načine da im ponudi znanje, razgovor i osjećaj pripadnosti, bez gubitka ozbiljnosti i vrijednosti na kojima počiva.

Bosna i Hercegovina i njena dijaspora

Važan dio budućeg rada bit će i odnosi s muslimanima koji žive izvan Bosne i Hercegovine. Dijaspora nije samo prostor u kojem se čuva veza s domovinom. Ona je dio zajednice koji se suočava s vlastitim izazovima: kako vjeru i identitet prenijeti djeci, kako organizirati vjersko obrazovanje i kako ostati povezan s institucijama u zemlji porijekla.

Grabusovo iskustvo iz Slovenije može biti korisno upravo u tom području. Poznavanje prilika u kojima muslimani žive kao manjinska zajednica daje mu mogućnost da potrebe dijaspore razumije iz neposrednog iskustva.

Istovremeno, njegov mandat bit će obilježen i pitanjem odnosa Islamske zajednice prema širem društvu. Njena uloga nije da se povlači iz javnog života, ali ni da preuzima poslove koji pripadaju političkim institucijama. Njen doprinos može biti najvažniji kroz obrazovanje, zaštitu vjerskih prava, očuvanje kulturnog naslijeđa i njegovanje dijaloga.

U društvu kakvo je bosanskohercegovačko, u kojem se historijska iskustva i različiti identiteti često prepliću, takva uloga ima posebnu težinu. Vjerski autoritet koji poznaje svoju tradiciju i razumije složenost društva može doprinositi međusobnom poštovanju, a istovremeno jasno zastupati interese zajednice kojoj pripada.

Čovjek dijaloga

Pred Nedžadom ef. Grabusom je odgovoran posao, ali njegova biografija daje osnovu za povjerenje u mogućnost da mu odgovori. Akademsko znanje, iskustvo rukovođenja zajednicom u Sloveniji i poznavanje prilika u Sarajevu predstavljaju kombinaciju koja nije bez značaja za vođenje Islamske zajednice.

No, rezultati će zavisiti i od saradnje unutar institucije, sposobnosti da se prepoznaju prioriteti i spremnosti da se dobre namjere pretvore u konkretne odluke. Ali, upravo iskustvo koje Grabus donosi može biti važan oslonac u tom procesu.

Od novog reisu-l-uleme ne očekuje se da mijenja sve što je prethodno građeno. Mnogo je važnije da prepozna šta treba sačuvati, gdje je moguće unapređenje i kako instituciju učiniti još djelotvornijom u službi vjernika. Takav pristup omogućava da se tradicija ne posmatra kao teret prošlosti nego kao osnova za budućnost.

Od reisu-l-uleme ne treba očekivati ni da bude politički akter koji će rješavati sve probleme države. Njegova uloga, međutim, može biti značajna u afirmiranju dostojanstva, odgovornosti, obrazovanja, međusobnog poštovanja i potrebe da se javni život ne zasniva na stalnom produbljivanju podjela.

Od novog reisu-l-uleme očekuje se mnogo. Islamska zajednica jedna je od institucija koje su kroz historiju imale važnu ulogu u očuvanju vjerskog i kulturnog identiteta Bošnjaka. Danas, međutim, pred njom nisu samo zadaci očuvanja naslijeđa nego i potreba da odgovori na promjene u društvu, položaj mladih, iseljavanje stanovništva i sve složenije izazove vjerskog obrazovanja. Za takav posao potrebno je poznavati instituciju, ali i razumjeti svijet izvan nje.

Upravo se u tome nalazi jedna od važnijih prednosti Grabusovog profesionalnog iskustva.

Grabusov izbor zato je opravdano posmatrati kao priliku za daljnje jačanje Islamske zajednice. Njegovo dosadašnje iskustvo pruža razloge za pozitivna očekivanja, posebno u oblasti obrazovanja, institucionalne saradnje i povezivanja domaćih i evropskih iskustava.

Prof. dr Nedžad ef. Grabus na čelo Islamske zajednice dolazi s ozbiljnim profesionalnim iskustvom i znanjem koje može biti dragocjeno za njen daljnji razvoj. Pred njim su izazovi dostojni značaja funkcije koju preuzima, ali i prilika da pokaže kako se akademska širina, iskustvo i razumijevanje zajednice mogu pretvoriti u rezultate. To je dovoljno čvrst temelj da njegov mandat počne s povjerenjem i opravdanim optimizmom.

(Vijesti.ba)