Vožnja po mraku krije opasnosti koje mnogi vozači zanemaruju

Naizgled poznata cesta tada izgleda potpuno drugačije: pješaci se stapaju s okolinom, rubovi kolovoza nestaju u sjeni, a svjetla automobila iz suprotnog smjera mogu nakratko gotovo potpuno oduzeti vidljivost.

Najvažnije pravilo noćne vožnje zato nije samo uključiti odgovarajuća svjetla nego voziti dovoljno sporo da se automobil može zaustaviti unutar dijela ceste koji vozač zaista vidi.

Čisto vjetrobransko staklo važnije je nego što se čini

Tanki sloj masnoće s unutrašnje strane vjetrobranskog stakla danju se gotovo ne primjećuje. Noću raspršuje svjetlost i stvara blještave krugove oko svjetala drugih vozila.

Zato staklo treba temeljito očistiti izvana i iznutra, a isto vrijedi i za retrovizore i prednja svjetla. Istrošene metlice brisača i prljava svjetla dodatno pogoršavaju problem, posebno po kiši.

Ako se stakla magle, pomaže uključivanje klima-uređaja i usmjeravanje zraka prema vjetrobranu.

Svjetla moraju osvjetljavati cestu, a ne zasljepljivati druge vozače

Na neosvijetljenoj cesti duga svjetla znatno olakšavaju uočavanje prepreka, ali ih treba pravovremeno isključiti kada nailazi vozilo iz suprotnog smjera ili se približavamo automobilu ispred sebe. Ni automatskim dugim svjetlima ne treba slijepo vjerovati jer kamera može zakasniti s reakcijom, posebno na zavojitoj ili brdovitoj cesti.

Ako drugi vozači često upozoravaju bljeskanjem, a duga svjetla nisu uključena, treba provjeriti jesu li farovi pravilno podešeni.

Pogrešno usmjeren snop ili neodgovarajuće sijalice mogu biti opasni čak i kada vozač misli da bolje vidi.

Šta učiniti kada vas zaslijepe svjetla iz suprotnog smjera?

Prva reakcija često je pogrešna – gledanje direktno u izvor svjetlosti. Umjesto toga, pogled treba usmjeriti prema desnom rubu vlastite saobraćajne trake, zadržati pravac i postepeno smanjiti brzinu. Naglo kočenje i trzanje volanom mogu stvoriti još veću opasnost.

Ako nakon mimoilaženja pred očima ostanu svijetle mrlje, ne treba ubrzavati dok se vid ne prilagodi. Kada je vidljivost preslaba za siguran nastavak vožnje, potrebno je zaustaviti se na odgovarajućem sigurnom mjestu, izvan saobraćajne trake.

Mokar asfalt skriva opasnosti

Kiša noću stvara dvostruki problem. Odrazi svjetala na mokrom asfaltu otežavaju uočavanje oznaka, rupa i rubova kolovoza, dok je zaustavni put na skliskoj podlozi duži. Voda koju podižu točkovi vozila ispred može u trenutku zakloniti pogled, pa je veći sigurnosni razmak posebno važan.

Brzinu treba prilagoditi stvarnoj vidljivosti, a ne samo saobraćajnom znaku. Čak i ako je dozvoljeno voziti 90 km/h, to ne znači da je ta brzina sigurna kada kratka svjetla osvjetljavaju samo mali dio ceste. Ako se zbog jakog pljuska više ne vide oznake saobraćajne trake, sigurnije je prekinuti putovanje na prikladnom mjestu nego nastaviti vožnju naslijepo.

Pješaci, životinje i umor

Pješak u tamnoj odjeći na neosvijetljenoj cesti može postati vidljiv tek kada je automobil već vrlo blizu. Poseban oprez potreban je u blizini autobusnih stajališta, pješačkih prijelaza i parkiranih vozila. Na cestama kroz šume i polja treba računati i na divljač. Nakon prve životinje često može naići još jedna.

Iznenadno skretanje kako bi se izbjegao sudar može biti opasnije od kontroliranog kočenja.

Važna je i rasvjeta u kabini. Presvijetli ekrani i instrumenti otežavaju prilagođavanje očiju mraku, pa njihovu svjetlinu treba smanjiti. Međutim, ako počnete često zijevati, teško održavate pažnju ili imate osjećaj da se ne sjećate posljednjih nekoliko kilometara, problem više nisu farovi nego umor.

Tada ni otvoren prozor ni glasna muzika nisu rješenje. Treba stati i odmoriti se. Noću nekoliko minuta izgubljenih na sigurnom mjestu može biti mnogo važnije od nekoliko minuta ušteđenih većom brzinom.

(Vijesti.ba)