Eisenkot dobio mandat za formiranje nove vlade, Netanyahu ostaje bez podrške

„Državi Izrael potrebna je stabilna vlada“, izjavio je Herzog, ukazujući na „novu političku realnost“ u Sjedinjenim Američkim Državama.

Eisenkot (66), politički novajlija koji je obećao prevazići duboku polarizaciju izraelskog društva tokom vladavine Benjamina Netanyahua, trebao bi se sastati s predsjednikom Isaacom Herzogom, koji će mu formalno povjeriti mandat za sastavljanje vlade, uz početni rok od 28 dana.

Eisenkot, koji potječe iz porodice marokanskih doseljenika iz radničke klase, mogao bi postati prvi sefardski premijer Izraela. Sefardi su potomci Jevreja s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike, dok je političkim životom ove zemlje dugo dominirala aškenaska elita povezana s Evropom.

Netanyahu, koji je naizmjenično obavljao funkciju premijera gotovo dvije decenije i koji je nakon napada 7. oktobra 2023. godine vodio ratove u Gazi, Libanu i protiv Irana, izgubio je podršku na izborima održanim prošlog mjeseca. Ipak, nijedna politička opcija nije osvojila apsolutnu većinu.

Tokom konsultacija s Herzogom prošle sedmice, Eisenkot je dobio preporuke stranaka koje zajedno imaju podršku 67 zastupnika, dok su stranke koje podržavaju Netanyahua prikupile podršku 46 zastupnika.

Međutim, u ovaj zbir uključeni su i izraelski Arapi, čiji je broj osvojenih mandata dostigao historijski maksimum, prvenstveno zbog nezadovoljstva Netanyahuovom vladom, u kojoj se nalaze i krajnje desničarski političari koji otvoreno zagovaraju marginalizaciju ove zajednice.

Pridobijanje ultraortodoksnih Jevreja

Avigdor Liberman, nekadašnji Netanyahuov saradnik koji je kasnije postao jedan od njegovih najžešćih kritičara, iako s njim dijeli oštre političke stavove, dosljedno se protivio bilo kakvom savezu s izraelskim Arapima, potomcima Palestinaca koji su ostali na području nakon osnivanja Izraela 1948. godine.

Liberman je, međutim, odustao od jednog od svojih prepoznatljivih predizbornih obećanja i iskazao spremnost za savez s ultraortodoksnim Jevrejima, čiji je gotovo jedini prioritet očuvanje izuzeća od služenja vojnog roka.

Izuzeće od vojne službe za ultraortodoksne Jevreje, čije su dvije glavne stranke ranije bile saveznice Netanyahua, a sada bi mogle pomoći Eisenkotu da osigura parlamentarnu većinu, postalo je izvor sve većeg nezadovoljstva među Izraelcima. Razlog tome je što rezervisti odlaze na više uzastopnih vojnih angažmana.

Liberman je u nedjelju izjavio da i dalje podržava obavezno služenje vojnog roka za sve Izraelce, ali da je morao donijeti „teške odluke“ zbog važnijeg cilja – smjene Netanyahua, koji se suočava s optužbama za korupciju zbog kojih bi, u slučaju gubitka vlasti, mogao završiti u zatvoru.

Ipak, ostao je pri stavu da nikada neće sklopiti savez s izraelskim Arapima.

„Neću pružiti podršku formiranju takve vlade, koja bi, prema mom mišljenju, ugrozila sigurnost i omogućila Netanyahuov povratak na vlast“, napisao je Liberman na društvenoj mreži X.

Libermanova stranka ima sedam zastupnika, što je čini najmanjom u opozicionom bloku. On je odbacio spekulacije da pokušava izazvati politički zastoj koji bi mu mogao otvoriti put do premijerske funkcije.

Rođen u Moldaviji, a s biračkom bazom koju su prvobitno uglavnom činili doseljenici s ruskog govornog područja, Liberman je izjavio da komentari analitičara o njegovim motivima „ponekad imaju izrazito rasistički prizvuk“.

Naftali Bennett, drugi najutjecajniji opozicioni lider nakon Libermana, također je otvoreno kritikovao izuzeće ultraortodoksne zajednice od služenja vojnog roka, ali se nije oglašavao nakon Libermanovog zaokreta.

„Vanredno stanje u državi“

Eisenkot je pozvao na formiranje vlade „nacionalnog jedinstva“ koja bi okončala Netanyahuovu vlast, nazivajući ga „suštinskom prijetnjom samom opstanku izraelske demokratije“.

Isključio je mogućnost formiranja vlade nacionalnog jedinstva s Netanyahuom, koji je više puta pozivao na stvaranje široke koalicije u kojoj bi on ostao na čelu.

Čini se da Eisenkot nagovještava spremnost da u početku formira manjinsku vladu, oslanjajući se na podršku izraelskih arapskih stranaka izvan vladajuće koalicije, dok bi istovremeno nastavio pregovore o osiguravanju stabilne parlamentarne većine.

Assaf Shapira, politički stručnjak s Izraelskog instituta za demokratiju, ocijenio je da bi Eisenkotova vlada bila posebno nestabilna ukoliko bi imala podršku samo 48 zastupnika, čak i kada bi druge stranke obećale da će je održavati na vlasti.

„Za usvajanje zakona potrebna vam je snažna podrška drugih stranaka“, rekao je Shapira, objašnjavajući da bi manjinska vlada na čelu s Eisenkotom bila primorana voditi opsežne pregovore o svakom zakonskom prijedlogu.

Eisenkot je obećao obnoviti međunarodni ugled Izraela i zaustaviti rašireno nasilje nad Palestincima koje provode ekstremistički doseljenici na Zapadnoj obali, uz podršku Netanyahuove vlade.

Upozorio je Netanyahua da nema mandat za pokretanje novog napada na Iran, iako je u velikoj mjeri podržavao njegove odluke o vođenju rata.

Tokom rata protiv Hezbollaha 2006. godine, kada je komandovao izraelskom vojskom, Eisenkot je osmislio takozvanu „Dahija doktrinu“, koja predviđa upotrebu masovne vojne sile protiv civilne infrastrukture na područjima na kojima djeluju neprijateljske snage. Kritičari smatraju da takva politika predstavlja ratni zločin.

U Tel Avivu je Neri Bar-On, zaposlen u sektoru obrazovne tehnologije, izjavio da očekuje da će Eisenkot uspjeti formirati vladu.

„Ali problemi su mnogo dublji“, rekao je.

„Zemlja se suočava s ogromnim unutrašnjim sukobima. Čak i ako uspije formirati vladu, to neće riješiti suštinske probleme.“

(Vijesti.ba)