BIA pod lupom tužilaštva: Jesu li tajni snimci završavali u emisijama Informera?

Zvezdanović od tužilaštva, između ostalog, traži da pribavi originalne audiozapise telefonskih i drugih komunikacija nastale primjenom posebnih dokaznih radnji, koji su dostavljani sudijama za prethodni postupak, te da ih uporedi sa sadržajem emisija Televizije Informer i dokumentarnih serijala Centra za društvenu stabilnost.

Kako se navodi u krivičnoj prijavi, potrebno je ispitati jesu li povjerljivi podaci, do kojih je BIA došla primjenom mjera tajnog nadzora, neovlašteno dospjeli u medije i korišteni u emisijama i dokumentarnim serijalima u kojima su obrađivani studenti, univerzitetski profesori, novinari i drugi kritičari vlasti.

Zvezdanović je prijavu podnio zbog sumnje na krivično djelo odavanja službene tajne iz člana 369. Krivičnog zakonika, a od tužilaštva je zatražio i da ispita je li eventualno neovlašteno dostavljanje povjerljivih informacija bilo dio organiziranog i koordiniranog mehanizma unutar BIA-e, s unaprijed podijeljenim ulogama i zadacima.

Traži da tužilaštvo pribavi diskove sa snimljenim komunikacijama

Posebno značajan dio krivične prijave odnosi se na audiozapise telefonskih i drugih komunikacija nastale primjenom posebnih dokaznih radnji, a koje su, ukoliko su sačinjene u konkretnim predmetima, dostavljane sudijama za prethodni postupak nadležnih viših sudova.

Zvezdanović od tužilaštva traži da od BIA-e i nadležnih sudova pribavi izvještaje o primjeni posebnih dokaznih radnji, kao i prateće nosače podataka – CD-ove i druge elektronske medije na kojima se nalaze originalni audiozapisi komunikacija osoba prema kojima su primjenjivane mjere tajnog nadzora.

Pored samih snimaka, traži i pribavljanje evidencija o njihovom pristupu, preslušavanju, kopiranju, izvozu, čuvanju i eventualnom dostavljanju drugim osobama. Predlaže i da se utvrdi ko je imao pristup originalnim snimcima, njihovim kopijama i pratećoj dokumentaciji, kao i postoje li elektronski tragovi koji bi mogli ukazati na njihovo neovlašteno umnožavanje ili iznošenje iz službenih sistema.

Suština predloženih provjera jeste da se originalni snimci komunikacija uporede s informacijama koje su objavljivane u dokumentarnim serijalima Centra za društvenu stabilnost i emisijama Televizije Informer. Na taj način bi, prema prijedlogu podnosioca prijave, trebalo utvrditi jesu li u medijskim sadržajima korišteni detalji iz razgovora koji nisu bili javno dostupni, a koji bi mogli poticati iz materijala prikupljenih tokom tajnog nadzora.

Ukoliko se utvrdi sadržajna podudarnost, Zvezdanović traži da tužilaštvo ispita porijeklo tih informacija, odnosno da utvrdi jesu li mogle poticati iz drugih izvora ili su do medija dospjele neovlaštenim dostavljanjem službenih podataka.

Posebno naglašava da sama podudarnost između snimljenih razgovora i medijskih sadržaja ne bi bila dovoljna za zaključak o postojanju krivičnog djela, već bi trebalo utvrditi porijeklo informacija, način na koji su dospjele do medija i ko je eventualno učestvovao u njihovom dostavljanju.

Provjera emisije „Na mjerama“ i dokumentaraca Centra za društvenu stabilnost

Pored audiozapisa, Zvezdanović traži da se ispita i porijeklo videomaterijala emitiranih u emisiji „Na mjerama“ Televizije Informer. On sumnja da su pojedini snimci mogli nastati tokom primjene mjera tajnog praćenja i snimanja, odnosno drugih zakonom uređenih aktivnosti nadležnih državnih organa.

Zbog toga predlaže da tužilaštvo pribavi originalne videosnimke iz ove emisije i uporedi ih sa službenim videomaterijalima koji se eventualno nalaze u posjedu BIA-e ili drugih nadležnih organa.

Od tužilaštva traži da utvrdi jesu li snimci emitirani u emisiji identični ili sadržajno podudarni s materijalima nastalim tokom službenih aktivnosti BIA-e, ko ih je sačinio, po kojem pravnom osnovu, ko je imao pristup originalima i njihovim kopijama te jesu li snimci umnožavani, prebacivani na vanjske nosače podataka ili dostavljani drugim osobama.

U prijavi se navodi da bi trebalo provjeriti postoje li elektronski zapisi o pristupu, preuzimanju, kopiranju ili dostavljanju tih materijala, kao i je li njihovo eventualno ustupanje medijima bilo zasnovano na zakonskom ovlaštenju.

Zvezdanović predlaže da se provjere i dokumentarni serijali Centra za društvenu stabilnost „Dosije NVO“, „Dosije Vojvodina“, „Zlo doba“, „Dosije Katedra“, „Dosije eks specijalis“, „Peta kolona“, „De blokada“ i „Vreme terora“.

Od Televizije Informer traži pribavljanje originalnih snimaka i relevantne produkcijske dokumentacije za emisije „Kolegijum“, „Paralele“, dokumentarni serijal „Zlo doba – stvaranje propagande“, kao i „Na mjerama“.

U prijavi je posebno predloženo da se sadržaj serijala Centra za društvenu stabilnost uporedi s eventualnim analitičkim izvještajima i službenim saznanjima BIA-e o rektoru Univerziteta u Beogradu Vladanu Đokiću, rektorici Univerziteta u Nišu Nataliji Jovanović, profesoru Radivoju Jovoviću, Biljani Đorđević, Dinku Gruhonjiću, Bojanu Pajtiću i Veranu Matiću.

Kada je riječ o emisiji „Paralele“, predložena je provjera eventualne podudarnosti iznesenih informacija s analitičkim izvještajima BIA-e koji se odnose na Zagorku Dolovac, Mladena Nenadića, Tanаsija Marinovića, Jelenu Kleut, Nenada Kragujevca i Vukašina Vujičića.

Zvezdanović navodi da imena ovih osoba nisu navedena kao tvrdnja da je BIA o njima nezakonito prikupljala podatke ili ih dostavljala trećim osobama, već radi određivanja predmeta provjere i poređenja službene dokumentacije s javno objavljenim sadržajima.

Traži provjeru uloge direktora BIA-e i rukovodilaca Agencije

Krivična prijava obuhvata period od 1. novembra 2024. do 25. oktobra 2026. godine, a Zvezdanović traži da se ispita je li u tom periodu unutar BIA-e postojao organiziran sistem prikupljanja, obrade i neovlaštenog dostavljanja povjerljivih informacija medijskim i drugim subjektima.

U tom kontekstu traži da se posebno ispita uloga direktora BIA-e Vladimira Orlića, odnosno je li izdavao naloge, odobravao ili na drugi način omogućavao eventualno dostavljanje službenih informacija osobama izvan sistema državnih organa.

Predlaže da tužilaštvo provjeri jesu li postojali pisani ili usmeni nalozi koji su se odnosili na sačinjavanje, umnožavanje i dostavljanje analitičkih izvještaja i snimaka komunikacija, je li Orlić bio obavještavan o eventualnom iznošenju podataka iz Agencije i je li preduzimao mjere u okviru svojih ovlaštenja.

Od tužilaštva traži i da pribavi iskaze i obavještenja od Relje Željskog, načelnika Uprave za analitiku BIA-e, kao i od osoba koje su u navedenom periodu obavljale funkciju načelnika Situacionog centra Agencije i drugih rukovodilaca i službenika koji su imali pristup spornim materijalima.

Zvezdanović smatra da bi trebalo provjeriti i je li postojala unaprijed utvrđena podjela uloga između osoba koje su prikupljale podatke, izrađivale analitičke izvještaje, odobravale pristup dokumentaciji i eventualno je dostavljale neovlaštenim primaocima.

Zbog toga je predložio da tužilaštvo ispita postoje li i zakonska obilježja organizirane kriminalne grupe, uz napomenu da sama hijerarhijska organizacija BIA-e ne predstavlja dokaz postojanja takve grupe.

Poziva na digitalno-forenzičko vještačenje

Među dokaznim radnjama koje je predložio nalazi se i digitalno-forenzičko vještačenje relevantnih dokumenata, elektronskih evidencija i audiovizuelnih materijala.

Vještačenjem bi, prema prijedlogu, trebalo utvrditi vrijeme nastanka i eventualnih izmjena dokumenata, postojanje njihovih kopija, tragove elektronskog prijenosa, kao i sadržajnu, vremensku i tehničku podudarnost između službenih i emitiranih materijala.

Posebno je predloženo da se, ukoliko se utvrdi da je došlo do neovlaštenog otkrivanja službenih tajni, identificira čitav lanac njihovog dostavljanja – od osobe koja je prvobitno pristupila podacima do krajnjeg primaoca, uključujući eventualne posrednike i nalogodavce.

Zvezdanović se u prijavi poziva na član 369. Krivičnog zakonika, kojim je za osnovni oblik krivičnog djela odavanja službene tajne propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je za kvalificirani oblik, između ostalog kada se djelo odnosi na naročito povjerljive podatke, predviđena kazna od jedne do osam godina zatvora.

Podnosilac prijave, međutim, ukazuje da sama oznaka „strogo povjerljivo“ nije dovoljna za dokazivanje krivičnog djela, već je potrebno utvrditi pravni status konkretnih podataka, ko je imao ovlaštenje da im pristupa i na koji način su eventualno otkriveni.

Zvezdanović u zaključku traži da tužilaštvo provjeri sve navedene okolnosti, osigura relevantne elektronske evidencije i originalne nosače podataka, utvrdi eventualnu odgovornost prijavljenih i preduzme zakonom propisane radnje ukoliko se utvrde osnovi sumnje za izvršenje krivičnih djela.

(Vijesti.ba)