Horor u Zagrebu: Objavljeni uznemirujući detalji iz istrage o smrti Periša

Zbog izuzetnog interesa javnosti, a s obzirom na to da je riječ o slučaju nasilja u ustanovi u kojoj su smješteni i najranjiviji članovi društva, Index objavljuje sve ključne podatke iz rješenja Županijskog državnog tužilaštva u Zagrebu od 8. novembra, u kojem se opisuju do sada prikupljeni dokazi, iskazi osoblja i sadržaj snimka nadzorne kamere, kao i imena osumnjičenih i njihovih kolega koji se spominju u istrazi.

Važno je naglasiti da se osobe u rješenju ne spominju sve u istom svojstvu. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo posebno ranjive osobe, piše Index.

Ostali uposlenici navode se u dokumentu jer su bili prisutni na mjestu događaja ili su dali pisana očitovanja. Njihova imena Index objavljuje jer je riječ o zaposlenicima javne zdravstvene ustanove kojoj je Kristian Josip Periš bio povjeren na brigu, a njihova saznanja i uloge važni su za rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti i mogućih propusta sistema. Pritom treba naglasiti da samo spominjanje njihovih imena u rješenju o istrazi ne znači da su za bilo šta osumnjičeni.

Ko su četvorica osumnjičenih?

Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu 8. novembra donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv četvorice medicinskih tehničara. Riječ je o Matiji Vragoviću (1994.), Noi Hrenaru (2004.), Mladenu Lončaru (1974.) i Ivanu Brliću (1998.). Njih četvorica sumnjiče se da su 21. oktobra, tokom vezivanja Periša za bolnički krevet, primijenili nasilje koje je dovelo do njegove smrti.

Kako se navodi u rješenju DORH-a, Periš je bio djelimično vezan remenjem za krevet, a osumnjičeni su tokom njegovog sputavanja primjenjivali silu. U formalnom opisu osnovane sumnje dvojica se terete da su mu jastuk pritiskali preko lica i vrata, onemogućavajući mu nesmetano disanje. Trojica se terete za udarce šakama i laktom u glavu, a dvojica za držanje ruku i pritiskanje u predjelu stomaka. U dokumentu se navodi i pritiskanje Periševog vrata koljenima.

Državno tužilaštvo smatra da postoji osnovana sumnja da su svojim postupanjem počinili teško ubistvo posebno ranjive osobe.

Šta se vidi na snimku?

Ključni dokaz u istrazi je snimak bolničke nadzorne kamere koji prikazuje približno osam i po minuta postupanja prema Perišu u sobi 11A.

Na snimku se ukupno pojavljuje devet osoba iz medicinskog osoblja. Većina njih nalazi se u prostoriji tokom gotovo cijelog zabilježenog događaja, dok se jedna žena zadržava vrlo kratko, barem u dijelu događaja koji je obuhvaćen snimkom.

Snimak prikazuje Periša na bolničkom krevetu, okruženog uposlenicima bolnice. U jednom trenutku čini se da viče, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk preko glave.

Prema analizi snimka, jastuk se na njegovoj glavi nalazi oko sedam i po minuta od ukupno približno osam i po minuta zabilježenog materijala. Nema ga tokom početnih manje od 30 sekundi, kao ni tokom završnog dijela snimka, dužeg od 30 sekundi, kada osoblje primjećuje da Periš više ne daje znakove života i započinje reanimaciju.

Na snimku su vidljivi i udarci šakom i laktom, kao i pritisak koljenom na predjelu vrata tokom završnog dijela primjene sile.

Periš se tokom trajanja snimka trza, a otprilike na sedmoj minuti i 15 sekundi videa, koliko se može vidjeti, potpuno se umiruje. Medicinsko osoblje i dalje mu pritišće tijelo, od glave do nogu.

Nakon osme minute shvataju da je bez svijesti i manje od deset sekundi kasnije započinju reanimaciju.

Uposlenici tvrde da ih je Periš pokušavao ugristi. To se na snimku ne vidi

Index je ranije objavio dijelove iskaza medicinskog osoblja o kobnoj intervenciji. Prema tim iskazima, Periš je vikao, otimao se, pljuvao i pokušavao ugristi uposlenike bolnice. Međutim, na dostupnom snimku nije vidljivo da pokušava ugristi nekoga od njih neposredno prije nego što mu stavljaju jastuk na glavu.

Jedna od medicinskih sestara ispričala je da je pomagala kolegama pridržavajući Periševe noge kako bi ga mogli vezati. Navela je i da je druga medicinska sestra ušla u prostoriju i dala mu injekciju s lijekovima. Potvrdila je da su kolege tokom postupanja udarale Periša i pritiskale mu jastuk na glavu, nakon čega je izgubio svijest te su započeli pokušaji reanimacije.

Jedan od medicinskih tehničara izjavio je da se Periš cijelo vrijeme trzao i da mu je pokušavao umiriti noge. Drugi je opisivao Periševo vikanje, prijetnje i pljuvanje te tvrdio da je pokušavao ugristi osoblje. Stavljanje jastuka na pacijentovu glavu opisao je kao „nepisanu proceduru“ kojom se, prema njegovim riječima, pokušavalo spriječiti povređivanje pacijenta i osoblja. Međutim, nije jasno kako bi se postupanje koje može ugroziti disanje pacijenta moglo smatrati prihvatljivom procedurom.

Petero uposlenika policiji neposredno opisivalo događaj

U rješenju DORH-a navodi se da je policija, osim s četvoricom osumnjičenih, obavila informativne razgovore s još petero uposlenika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja.

Riječ je o Ani Mariji Čustić, Josipi Lukić, Mirjani Živčnjak, Ivanu Škornjaku i Iliji Ešegoviću.

Prema zajedničkom sažetku njihovih informativnih razgovora, uposlenici su opisivali kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni učestvovali u nasilnom postupanju, uključujući udarce i pritiskanje jastuka.

Rješenje ne donosi zasebne iskaze svakog od petero uposlenika, zbog čega nije moguće pouzdano povezati pojedine izjave s konkretnim imenima. Također, iz navoda da su bili prisutni na mjestu događaja ne proizlazi da je svih petero bilo u sobi tokom cijele intervencije niti da je svako lično vidio sve opisane radnje.

Policija pribavila i očitovanja četiri doktorice

U rješenju se navodi da je policija od direktorice bolnice Majde Grah pribavila protokol o stalnom praćenju Periševog stanja te pisana očitovanja četiri doktorice: Mirele Čelić Ružić, Darjane Svetinović, Silvane Jelavić i Lucije Mance Šenjug.

Posljednje dvije doktorice u dokumentu se spominju u vezi s ranijim policijskim intervencijama tog dana, nekoliko sati prije Periševe smrti.

Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna doktorica hitnog prijema s kojom su policajci razgovarali tokom prve intervencije 21. oktobra, oko 15:23. Periša su tada zatekli kako sjedi na klupici, bez agresivnog ponašanja ili pružanja otpora. Rekao im je da se boji vratiti u bolnicu jer su ga, prema njegovim tvrdnjama, ranije gušili i vezali za krevet. Nakon razgovora i primjene terapije situacija se smirila.

Tokom druge intervencije, oko 17 sati, policija je razgovarala s Lucijom Mance Šenjug, koja je navela da je Periš smiren, vezan za krevet i da ne prijeti osoblju. Policajci su ga zatekli ošamućenog i dezorijentisanog.

Za preostale dvije doktorice, Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović, iz rješenja nije jasno kakvu su ulogu imale u Periševom liječenju. Nije naveden ni sadržaj njihovih pisanih očitovanja.

Iz dostupne dokumentacije ne može se utvrditi da li je bilo koja od četiri doktorice bila prisutna tokom kobnog sputavanja. Njihova pisana očitovanja stoga ne treba poistovjećivati s iskazima uposlenika koji su neposredno opisivali postupanje medicinskih tehničara.