Priča o heroini Sarajeva predstavljena u Milanu: Čuvanje sjećanja na ubijenu bibliotekarku

Ovom događaju uime Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine u Milanu prisustvovala je konzulica Arijana Džogović.

Knjiga „Aida“ autorice Tatjane Đorđević je potresna i istinita priča o Aidi Buturović, heroini, mladoj obrazovanoj bibliotekarki koja je odlučila ostati u svom gradu, blizu svoje porodice i svojih knjiga, dok se svijet u kojem je odrasla rušio pod bombama.

Tatjana Đorđević je nagrađivana novinarka koja živi i radi u Italiji. Bila je predsjednica stranih novinara u Milanu.

Autorica je dvije knjige „Pionir“, „Vjetar za istoka“ i dokumentarong filma „Zemlja“. Diplomirala je na magistarskom sudiju novinarstva i komunkologije na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu. U svom radu i istraživanju je vezana za podizanje svijesti o kulturi sjećanja, kao i sprečavanju ratnih zločina i genocida i borbi protiv poricanja istine.

Pamćenje je važan dio procesa izgradnje mira kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini i od ključne važnosti su pomirenje, pravda i istina.

Radnja se dešava 1992. godine u Sarajevu, gradu koji je bio pod opsadom i gradu u kojem je u noći između 25. i 26. augusta zapaljena Vijećnica, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, kada je uništeno oko 80 posto knjižnog fonda i nepovratno je stradalo oko dva miliona knjiga, časopisa i neprocjenjivih rukopisa koji su svjedočili o povijesti Bosne i Hercegovine. Sama zgrada koja je izgrađena u pseudomaurskom stilu u austrougarskom razdoblju teško je stradala, od podova do kupole i krova.

"Aida" je priča o kulturnoj i strastvenoj mladoj ženi, o njezinim knjigama, njezinim ljubavima i njezinim prijateljstvima i izuzetnoj ljudskoj hrabrosti u vremenu rata. To je ujedno i priča o Sarajevu u kojem je odrasla, gradu sastavljenom od susreta, različitih kultura i tradicija, isprepletenih pripadnosti, koji je rat iznenada pretvorio u mjesto opsade, straha i smrti. "Aida" je portret žene i grada, ali prije svega, to je priča o sjećanju i onome što preživljava pokušaje da se izbriše. Imala je 32 godine i tek se zaručila. Pogodio ju je geler granate, direktno u potiljak, dok je hodala kući.

Moderator knjige je bio Joshua Evangleista, talijanski novinar iz Fondacije Gariwo iz Milana. Fondacija Gariwo bavi se pitanjima genocida, diktatura i zločina protiv čovječnosti, brane ljudsko dostojanstvo i suprostavljaju se mržnji.

Konzulica Arijana Džogović je u obraćanju istaknula da je knjiga „Aida“ od izuzetnog značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, na polju očuvanja kulture sjećanja i u očuvanju historijskog sjećanja na istinu o Bosni i Hercegovini. Zahvalila je autorici što je ovu važnu priču podijelila s javnošću, kao i svima koji su svojim dolaskom uveličali ovaj kulturni događaj i koji su pomogli u realizaciji knjige "Aida" koja ostaje trajno dobro i čuvar sjećanja na Aidu Buturović.

Džogović je istaknula rad novinarke i spisateljice Tatjane Đorđević, prepoznat po dubokoj posvećenosti temama suočavanja s prošlošću i ljudskim pravima.

Njena knjiga o Aidi je podsjetnik da hrabrost, znanje i čovječnost nadživljavaju i najteža razaranja, te da će priče poput Aidine ostati trajno zapisane za buduće generacije. Naglasila je da je pamćenje važan dio procesa izgradnje mira kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini i da je od ključne važnosti za pomirenje, pravdu i istinu.

Na kraju obraćanja istaknula je da danas Vijećnica Grada Sarajeva služi kao važno multimedijsko, kulturno, administrativno i turističko središte, da je njena obnova trajala 18 godina i da je službeno otvorena 9. maja 2014. godine.

Tatjana Đorđević je pričajući o svojoj knjizi, između ostalog, istaknula da je Aida Buturović umrla nakon što je sudjelovala u akcijama spašavanja knjiga, postavši simbol kulturnog otpora u opkoljenom gradu Sarajevu koji je danima i mjesecima bio bombardovan. Ističe da su se za Aidu, koja je odrasla u Sarajevu gdje su vjerske i nacionalne pripadnosti koegzistirale unutar šireg građanskog identiteta, i gdje složenost nije bila iznimka već svakodnevno stanje, rat je značio svjedočenje tome kako su se upravo te razlike pretvorile u instrumente razdvajanja, progona i smrti.

Đorđević u svom izlaganju o knjizi govori i o ocu Aide Buturović, Fadilu, ekonomisti koji nakon što Aida bude ubijena dok Vijećnica gori, dopušta sebi da umre, hodajući ulicama licem u lice sa snajperima, gotovo kao da prkosi ironičnoj sudbini i kukavičluku onih koji pucaju iz skrivenog položaja, što može oduzeti život, ali ne i dostojanstvo njihovih žrtava.

Spisateljica govori i o Amili Buturović, profesorici iz Torontu, ali prije svega Aidinoj sestri sa kojom je dugo razgovarala prije pisanja ove knjige. Amila je opisala intimniju i sanjiviju Aidu, onu koja je čitala do kasno u noć, o njenom zaljubljivanju i o njenom ispijanju dvostrukog espressa, u Caffè Davoru.

Na kraju izlaganja autorica Đorđević je naglasila da je svoju knjigu posvetila Aidi iz želje da se od zaborava spasi lik koji je još uvijek malo poznat izvan Bosne i Hercegovine.

Tokom predstavljanja knjige „Aida“ Joshua Evanglista je čitao pojedine dijelove iz knjige.

(Vijesti.ba / FENA)