Na današnji dan počeli pregovori u Dejtonu

Uslovi smještaja u Dejtonu su više podsjećali na studentski dom, iz praktičnih razloga. Amerikanci su imali namjeru da učesnici shvate ozbiljnost situacije i osjete stegu vojničke discipline u bazi.

Richard Holbrook je, kako je kasnije otkrio, smatrao pregovore u Camp Davidu kao model za dejtonske pregovore, čitao je knjigu o tome, a neposredno pred put u Dejton proveo je cijeli sat u telefonskom razgovoru s bivšim predsjendiom SAD Jimmy Carterom o poređenjima dva pregovaračka poduhvata. Naime, u Camp Davidu je okončan Arapsko-izraelski rat. Kao i u Camp Davidu sudionicima pregovora je bilo zabranjeno da se obraćaju medijima, a tadašnji američki državni sekretar Warren Christopher obavijestio je predsjednika Billa Clintona da će nakon otvaranja pregovora radio biti ugašen.

Holbrooke je ubijedio tri predsjednika – Aliju Izetbegovića, Slobodana Miloševića i Franju Tuđmana – da će jedino Sjedinjene Države svakodnevno javno govoriti u ime svih delegacija. Željelo se izbjeći da delegacije same proglašavaju "pobjede" i "poraze" tokom pregovora. Američki pregovarači su se nadali da će se na taj način pregovori voditi o pitanjima koja se na dnevnom redu bez pritisaka koji bi se stvarali selektivnim "curenjem" informacija.

Delegacije su počele da stižu u Vazduhoplovnu bazu Wright-Patterson pored Dejtona u Ohaju 31. oktobra popodne, dan prije otvaranja zvanično nazvanih "Mirovnih pregovora izbliza".

Američki državni sekretar Christopher je nakon slijetanja u bazu Wright-Patterson u hladno jutro 1. novembra 1995. u izjavi na aerodromskoj pisti želio ovom danu otvaranja dejtonskih pregovora dati istorijsko značenje:

"Oči svijeta su na Dejtonu u Ohio ... Došli smo u srce Amerike da pokušamo donijeti mir u srcu Evrope,“ rekao je.

Kako se približavalo otvaranje pregovora, prdsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović imao je nedoumice jer je Armija RBIH napredovala na terenu. Ipak, Amrikanci su ga uvjeravali da u dobronamjernim pregovorima rat može biti pravedno okončan i podsjetili su ga da postoji i nagrada za saradnju u vidu programa naoružanja i obuke bosanske armije i ekonomske obnove.

Pregovori su trajali 21 dan a nakon mnogo ucjena, prijetnji i pritisaka na sve strane uspješno su okončani a Bosna i Hercegovina je dobila trajni mir. Zadnjeg dana pregovora iz Bijele kuće se obratio tadašnji američki predsjednik Bill Clinton i poručio:

"Nakon gotovo četiri godine i 250.000 ubijenih, dva miliona izbjeglica i zlodjela koja su zapanjivala ljude širom svijeta, narod Bosne konačno ima priliku da se od užasa rata okrene obećanju mira".

Sporazum je službeno potpisan u Parizu, 14. decembra 1995. godine, a potpisali su ga tadašnji predsjednici BiH, Srbije i Hrvatske - Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. Sporazum se sastoji od 11 aneksa, među kojima je i Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine. Njime je potvrđen suverenitet, teritorijalni integritet i neovisnost Bosne i Hercegovine kao države. Određeno je da se BiH ima dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.

"Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut", kazao je Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine u Jelisejskoj palati u Parizu.

Svojim prisustvom sporazum su garantirali američki predsjednik Bill Clinton, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Boutros-Ghali, bivši francuski predsjednik Jacques Chirac, tadašnji britanski premijer John Major, generalni sekretar NATO-a Javier Solana, njemački kancelar Helmut Kohl, ruski premijer Viktor Černomirdin, kao i švedski premijer Carl Bildt, koji je, također, bio dopredsjedavajući mirovne konferencije u ime Evropske unije.

(Vijesti.ba)