Španski list o kardinalu Puljiću: Rat ga je skoro slomio, a sada treći put bira papu

Tokom rata, ističe se, krišom je izlazio kako bi tješio svoje stado, koje je bilo svedeno na trećinu nekadašnjeg broja.

Piše: María Martínez López, Alfa y Omega

Prije dvije godine, kardinal Vinko Puljić rekao je za Alfa y Omega da smatra "milošću" to što je učestvovao u dvije konklave (2005. i 2013). To su trenuci kada se „raspravlja o stanju Crkve i o tome šta se očekuje od novog Pape“. Možda upravo zato, iako je u početku bilo najavljeno da neće učestvovati u svom trećem izboru poglavara Crkve, na kraju je odlučio otputovati u Rim, iako ima 79 godina i narušenog je zdravlja.

Tada je rekao: "Nemam šta tražiti" kada je riječ o odlučivanju kome dati svoj glas.

"Crkva je djelo Duha Svetoga. Moje je da se molim Duhu Svetome, da budem poslušan Božijoj riječi i da djelujem u tom duhu."

Onaj koji je danas najstariji elektor i jedan od najstarijih kardinala, nekada je bio najmlađi član kardinalskog zbora. Imao je samo 49 godina kada ga je 1994. godine sveti Ivan Pavao II. imenovao kardinalom.

"Kada nije mogao doći u Sarajevo, odlučio me imenovati kardinalom kako bih se još snažnije borio u njegovo i ime Crkve za ljude, prava i mir u ovoj zemlji", ispričao je.

Zabranjeno ići na misu

List podsjeća i kako je njegov život imao sličnosti s onim poljskog Pape, kao i sa životima mnogih vjernika i svećenika tokom komunizma.

"Još kao dijete, u školi nam je bilo zabranjeno ići na ponoćku. Ipak smo išli", rekao je.

"Kada je kasnije direktor tražio da ustanu oni koji su išli, 'gotovo svi ostali', pravoslavci i muslimani, također su ustali 'iz solidarnosti".

Kada je upisao sjemenište, izgubio je pravo na zdravstvenu zaštitu.

Godine 1990, s 45 godina, Papa Vojtila ga je "gotovo natjerao da prihvati imenovanje" za nadbiskupa Vrhbosne.

"Rekao mi je da mjesnoj Crkvi treba ‘glava’ jer prolazi kroz teška vremena."

Puljić se dao potpuno u taj zadatak.

"Napravio sam brojne planove za formiranje svih potrebnih struktura za život Crkve. Nažalost, sve je palo u vodu kada je izbio rat u Jugoslaviji. Iako se to moglo naslutiti, ja sam naivno očekivao da ga neće biti."

Bez struje i vode

Trideset godina kasnije, kardinal Puljić priznaje da su "rane još svježe".

"To su bile godine kada „smo živjeli bez struje, vode, grijanja i hrane, ali najteže je bila stalna nesigurnost."

Priznao je čak da je u jednom trenutku bio "opasno blizu psihičkog sloma", i to jedne noći u maju 1992. dok su, opisuje, "eksplozije odjekivale svake sekunde" i nekoliko bombi palo u dvorište njegove rezidencije. Kaže da ih je tada spasilo to što su našli jednu svijeću i "molili krunicu" pred slikom Gospe.

Nakon što je prebrodio te trenutke, trudio se ohrabrivati svećenike i redovnike da naviještaju nadu i da se ne truju mržnjom.

"Uprkos smrtonosnoj opasnosti, kretao sam se sa svojim sekretarom i krišom izlazio iz Sarajeva kako bih bodrio svećenike i narod na terenu."

Desetkovano stado

Prije rata, broj katolika bio je 520.000, a sada, 30 godina kasnije, ostalo ih je 150.000.

"Mnoge su protjerali, neke ubili. Srušeno je oko 1.000 crkvenih objekata."

Cijeli svoj biskupski mandat proveo je u Vrhbosni. To su bile decenije obnove i promicanja pomirenja među različitim vjerskim zajednicama, s trenucima poput bratskog zagrljaja sa srpskim patrijarhom Irinejom 2012.

"Taj dan je bio toliko lijep da mi je jedan musliman rekao kako nikada u životu nije imao ljepši dan."

Alfa y Omega piše i kako je Puljić u penziju otišao u januaru 2022, samo nekoliko mjeseci prije nego što je Bosna i Hercegovina dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.

(Vijesti.ba)