Porazni demografski podaci: Politika koja uništava RS

Primjera radi, stanovništvo dva naselja iz Bosanske Krupe, s preko 58.000 stanovnika, kada bi se preselilo u Krupu na Uni u RS-u bilo bi brojnije od ukupnog sadašnjeg broja stanovnika ove općine.

U slučaju Trnova to bi bilo jedno naselje iz Sarajeva itd.

U posljednjih petnaest godina, politički vrh Republike Srpske – predvođen Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Miloradom Dodikom – gradi narativ o entitetu kao samodovoljnom i sposobnom da samostalno opstane. Retorika je često obilježena prijetnjama secesijom i porukama da bi eventualna izolacija od Sarajeva ili Evropske unije bila podsticaj, a ne kazna za RS. Dodik je tako znao optuživati međunarodnu zajednicu da želi stvoriti "muslimansku državu" u BiH, upozoravajući da bi svaki potez EU kojim bi se zaobišla RS samo “učvrstio nezavisnost” ovog entiteta​.Takođe je tvrdio da se RS može osloniti na podršku saveznika poput Kine i Rusije ako joj Zapad uskrati finansije​. Ovakve poruke godinama stvaraju sliku entiteta koji je spreman da samostalno korača svojim putem, bez oslanjanja na ostatak Bosne i Hercegovine.

Međutim, stvarnost na terenu nudi sasvim drugačiju sliku. Ključni statistički pokazatelji – od demografije i ekonomije do infrastrukture, zdravstva i obrazovanja – ukazuju da građani RS, a naročito bosanski Srbi koji čine većinu u tom entitetu, trpe ozbiljne posljedice ovakve politike. Dok politički narativi obećavaju snagu i prosperitet u samostalnosti, podaci govore o depopulaciji, ekonomskoj ovisnosti, pa i nazadovanju u odnosu na Federaciju BiH.

Raskorak između retorike i realnosti

Retorika samodovoljnosti i separatizma koju njeguje vlast RS nije potkrijepljena činjenicama na terenu – naprotiv, takva politika je doprinijela pogoršanju socio-ekonomskih prilika u entitetu, što najviše pogađa upravo stanovnike RS, prvenstveno Srbe kao najbrojniji narod nakon etničkog čišćenja devedesetih godina, dok drugi administrativni dio države, Federacija BiH, u nekim segmentima bilježi stabilniji napredak.

No, koliko su ove tvrdnje utemeljene? Fact-check analiza Balkanske istraživačke mreže (BIRN) pokazala je da se velik dio Dodikovih bombastičnih izjava ne zasniva na činjenicama​.Primjera radi, Dodik je 2021. najavio da će Kina finansijski uskočiti ako EU obustavi kredite RS-u, ali podaci Ministarstva finansija BiH otkrivaju da je preko polovine spoljnog duga RS upravo prema institucijama i državama Evropske unije​.Istovremeno, do kraja 2020. Kina i Rusija nisu bile ni među kreditorima RS​. Dakle, entitet je godinama živio od evropskih banaka i fondova koje vlast istovremeno politički napada. To je prvi nagovještaj da samodovoljnost na kojoj insistira vlast možda postoji samo na riječima.

Koliko ljudi živi u RS-u

Jedan od najalarmantnijih pokazatelja stvarnog stanja u RS jeste demografija. Dok političari govore o stabilnosti, demografska slika RS je daleko od povoljne​. Entitet već dvije decenije bilježi negativan prirodni priraštaj​, što znači da svake godine umire više ljudi nego što se rađa. Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku RS, samo u 2023. godini rođeno je 9.309 djece, dok je preminulo 13.508 osoba – što čini gubitak od 4.199 stanovnika za jednu godinu prirodnim putem​. Sličan apsolutni gubitak stanovništva zabilježen je i u Federaciji BiH (oko 9.000 manje u dvije godine 2021-2022)​,ali treba imati na umu da je Federacija gotovo duplo naseljenija. Drugim riječima, relativni pad broja stanovnika u RS je znatno dramatičniji.

Još pogubniji od prirodnog pada je trend iseljavanja, „tihi egzodus“ mladih i radno sposobnih. Više ne odlaze samo siromašni i nezaposleni – sada masovno emigriraju dobro obrazovani i visokokvalifikovani građani sa cijelim porodicama, u potrazi ne samo za većom platom, već za kvalitetnijim uslovima života, sigurnošću i perspektivom za djecu​.

Koliko je ljudi RS napustilo u proteklim godinama teško je precizno utvrditi, jer zvanične evidencije o iseljavanju ne postoje. Posljednji popis stanovništva iz 2013. (koji vlast RS osporava) pokazao je da je u RS živjelo oko 1,22 miliona stanovnika, ali nezavisni demografi upozoravaju da je stvarna brojka danas znatno manja. Profesor Draško Marinković procjenjuje da RS trenutno ima oko 1,12 miliona stanovnika na papiru, a zapravo možda svega 900 hiljada​. Međutim, kada se uzmu u obzir i drugi pokazatelj, broj stanovnika je daleko manji.

“Vlast čini sve što može da se ljudi isele odavdje, umjesto da osiguraju investicije i održiva ulaganja za bolji životni standard”, oštro je kazao ekonomista Igor Gavran​ za Al Jazeeru Balkans. Njegove riječi pogađaju srž problema: umjesto da stvori uslove zbog kojih bi mladi ostajali i zasnivali porodice, politika okrenuta konfliktima i izolaciji zapravo podstiče ljude da odlaze. Poražavajuća statistika upisa u škole to potvrđuje – u RS je skoro 7.000 učenika manje u osnovnim i srednjim školama nego prije samo pet godina. Učenici nestaju zajedno s porodicama koje napuštaju zemlju, ostavljajući iza sebe prazne klupe i puste krajeve.

Ovi podaci oslikavaju surovu stvarnost: retorika o “odbrani nacionalnih interesa” nije spriječila da upravo taj narod rapidno nestaje iz RS. Demografski slom direktna je prijetnja održivosti entiteta – paradoksalno, mnogo veća od bilo kakve “prijetnje” koja dolazi izvana.

Od 2005. do 2023. godine, u Republici Srpskoj umrlo je 92.565 osoba više nego što ih je rođeno. U istom periodu, u Federaciji BiH taj negativni prirodni priraštaj iznosi 33.049. Time je RS odgovorna za čak 74% ukupnog demografskog minusa na nivou države. Ovaj gubitak nije posljedica samo starenja populacije, već i masovnog iseljavanja – osobito mladih i obrazovanih – u potrazi za sigurnošću, poslom i životnom perspektivom koju ovdje nisu mogli pronaći.

Teritorije bez ljudi

U RS-u su posebno pogođena manja mjesta i pogranične općine. Simptomatičan je primjer Čajniča, općine koja više nema ni jednu banku, što jasno ilustrira stepen infrastrukturnog i institucionalnog urušavanja. Naravno, Istočna Bosna je skoro u potpunosti etnički očišćena od nesrba i općine koje su protjerale Bošnjake i Hrvate danas mogu biti primjer ekonomske zapuštenosti, odnosno, slučaj za posebnu analizu. No, kakvo je stanje u nekim drugim općinama koje su „bliže“ ekonomskom „centru separatističke politike“ – Banjoj Luci? Demografski slom posebno je vidljiv u općinama na području RS-a koja graniče s Federacijom BiH. Prema popisu iz 2013. godine, u čak 26 općina RS-a, znači u polovini ukupnog broja općina u ovom entitetu, živi manje od 10.000 stanovnika, ukupno 107.852 ljudi. Neke od njih su praktično ispražnjene:

• Istočni Drvar – 109 stanovnika
• Kupres RS – 320
• Petrovac – 367
• Oštra Luka – 2.997
• Jezero - 1341
• Krupa na Uni 1687
• Trnovo (Istočno Sarajevo) 2192
Drugim riječima, stanovništvo dva naselja iz Bosanske Krupe, s preko 58.000 stanovnika, kada bi se preselilo u Krupu na Uni bilo bi brojnije od ukupnog sadašnjeg broja stanovnika ove općine. U slučaju Trnova to bi bilo jedno naselje iz Sarajeva itd.

U ovim zajednicama svakodnevni život je izuzetno težak – škole se zatvaraju zbog nedostatka učenika, zdravstvene ustanove su minimalne ili nepostojeće, a osnovne bankarske ili prevozne usluge su nedostupne. Lokalni izbori se često odlučuju sa svega nekoliko stotina glasova, što jasno govori o političkom i demografskom kapacitetu na izmaku. Ove općine, iako geografski dio RS-a, postaju svojevrsne “tamne rupe” – teritorije bez ljudi, bez infrastrukture i bez budućnosti. Neke općine su nedaleko od Banje Luke, ali su sa životnim standardom bliži Foči u kojoj je 53% stanovnika ekonomski neaktivnih stanovnika. To je općina u RS-u koja ima više penzionera nego zaposlenih.

Između propagande i dugova

Ekonomija Republike Srpske prema narativu vlasti treba da bude stub samostalnosti – često se ističe navodna fiskalna disciplina entiteta, prirodni resursi, pa čak i teza da “hranimo Federaciju” kroz PDV raspodjelu. Ipak, konkretne brojke i nezavisne analize ukazuju na krhkost te samohvale. Republika Srpska je duboko zavisna od vanjske finansijske pomoći i zaduživanja.

U 2022. godini, Vlada RS je pokušala emitovati obveznice na međunarodnom tržištu, ali je emisija doživjela fijasko – zbog slabe potražnje i visokih kamata, dio planiranih obveznica je povučen iz prodaje, što je bio jasan signal nepovjerenja investitora. Istovremeno, obaveze iz prethodnih zaduženja stižu na naplatu: samo do kraja 2023. RS je morala vratiti preko 500 miliona eura dugova različitim finansijskim institucijama​. Suočena s time, Vlada RS okreće se skupim alternativama. “Dobiti kredit od Kine je jedno, ali pitanje je pod kojim uslovima”, kaže analitičar Velizar Antić, ukazujući da će RS vjerovatno morati pristati na nepovoljne rokove otplate i garancije​.

Još jedan aspekt ekonomske stvarnosti je rasprostranjena korupcija i partijsko upravljanje resursima, što koči razvoj privatnog sektora i otvara rupe u budžetu. U mandatu SNSD-a, RS su potresle neke od najvećih finansijskih afera u BiH: od propasti Bobar banke i “Banke Srpske” do sumnjivih javnih nabavki u zdravstvu. Osim toga, javnosti je poznata saga o „zgradi za Dodikovog kuma“, odnosno, izgradnji zgrade Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Infrastruktura, zdravstvo i obrazovanje: Cijena izolacionističke politike

Politički narativi često hvale infrastrukturne “uspjehe” u RS – izgradnju autoputeva, bolnica, škola – kao dokaz snage entiteta. I zaista, u proteklim godinama završeni su pojedini značajni projekti (npr. autoput Banja Luka – Doboj, Bolnica Srbija u Istočnom Sarajevu). Međutim, dublja analiza otkriva strukturalne probleme i posljedice dugogodišnjeg upravljanja.

Projekti putne i energetske infrastrukture u RS realizuju se uz velika zaduživanja i često kontroverzne aranžmane. Primjera radi, ugovor za autoput Banja Luka – Prijedor dodijeljen je kineskoj firmi bez klasičnog tendera, uz koncesiju koja će entitet koštati stotine miliona eura kroz godine otplate. Slična je situacija s projektom termoelektrane Ugljevik 3, gdje su ekološki standardi upitni, ali je kineski kapital privučen zbog manjka drugih ponuda.

Stanje zdravstvenog sistema u RS paradigmatičan je primjer kako deklarativna briga vlasti za narod odstupa od ishoda na terenu. Formalno, RS ima nadležnost nad zdravstvom i hvali se svojim bolnicama i zdravstvenim fondom. U praksi, međutim, zdravstveni sistem je kronično podfinansiran, prezadužen i blizu kolapsa, što priznaju i entitetske vlasti. Već 2013. godine dugovi najvećih bolnica su mjerili desetinama miliona eura, a Klinički centar Banja Luka bio je primoran otpuštati osoblje zbog finansijskog kraha. Po okončanju vanrednog stanja 2023, ispostavilo se da je preko 40.000 građana RS ostalo bez zdravstvenog osiguranja jer njihovi poslodavci (među kojima i javne ustanove) nisu uplaćivali doprinose. ​

Koliko je Federacija BiH zaista uspješnija, ili manje neuspješna, od RS? Realno, oba entiteta dijele brojne strukturne probleme Bosne i Hercegovine – visoku nezaposlenost mladih, korupciju, spor napredak reformi, te zabrinjavajuće demografske trendove. Federacija takođe gubi stanovništvo i suočava se s odljevom radne snage. Ipak, postoje značajne razlike u dinamici razvoja i perspektivamaova dva entiteta, što donekle demantuje tezu vlasti RS da je “svugdje isto” ili da je Federacija u gorem stanju.

Na prvom mjestu, tu je ekonomski obim: Federacija BiH čini približno dvije trećine ukupnog BDP-a države, dok RS čini oko jedne trećine, u skladu s odnosom stanovništva.

Samo naprijed

Uglavnom, nakon što je SNSD konsolidovao vlast u Republici Srpskoj, entitet nije postao ni prosperitetna “država za sebe” ni idilično utočište za svoj narod kakvim ga propaganda predstavlja. Naprotiv, stvarnost je surovo demantovala priče o samodovoljnosti. Stanovništvo se ubrzano osipa, ekonomija opstaje na aparatima spoljašnje pomoći, javni sektor guše dugovi i korupcija, a kvalitet života za prosječnog građanina stagnira ili opada. Sve to vrijeme, politički vrh nastavlja da priča o nezavisnosti i suverenitetu – dok suvereno vlada entitetom koji tone.

Najironičnije, upravo oni kojima je ta politika nominalno namijenjena – bosanski Srbi – trpe možda i najveću štetu. U ime “zaštite Srpske”, desetine hiljada mladih Srba napustile su svoje ognjište jer im ta ista Srpska nije pružila perspektivu. U ime “ekonomske samostalnosti”, vlast je dovela RS na rub finansijske krize i zavisnosti od kineskih kredita. U ime “institucionalne autonomije”, riskira se gubitak podrške ključnih partnera čiji su novci izgradili bolnice, puteve i škole u tom entitetu.

Analiza konkretnih podataka jasno razdvaja propagandu od činjenica. Realnost RS danas je sljedeća: entitet sa sve manje ljudi, sve više dugova, slabijom industrijom i poljuljanim javnim servisima, koji za opstanak zavisi od onih istih veza koje retorički odbacuje. Nasuprot tome, Federacija BiH – sa svim svojim problemima – uspijeva zadržati koliko-toliko funkcionalan sistem i ostaje uključena u međunarodne tokove, što joj pruža bolje izglede za budućnost.

Umjesto da koriguje kurs, vlast RS nastavlja po starom, pojačavajući nacionalističku retoriku pred svakim izborima dok se broj glasača doslovno smanjuje. No, brojevi ne lažu: politika navodne samodovoljnosti pokazala se kao put u samoizolaciju i nazadovanje. Samo naprijed – mogla bi biti poruka u duhu jednog predizbornog slogana u manjem entitetu.

(Vijesti.ba)