Stolac i njegove škole – polemika koja traje 30 godina

Potpuno suprotno od onoga što je, o Stocu i tamošnjoj organizaciji nastave, u Daytonu govorio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman, govori Demir Mahmutćehajić, građanski aktivist. Prema njegovim riječima, nisu tamo dva školska programa, nego dvije škole.

“Administrativno i pravno, to su dvije odvojene škole. U jednu školu idu djeca hrvatske nacionalnosti, u drugu djeca bošnjačke nacionalnosti”, ustvrdio je Mahmutćehajić, piše Al Jazeera Balkans.

“To je zgrada prijeratne osnovne škole sagrađena u obliku slova ‘L’. Jednim krakom služi se škola po hrvatskom nastavnom planu i programu, a drugi krak, malo manji, koristi osnovna škola drugog naziva i drugog administrativnog entiteta, koja radi po nastavnom planu i programu Federacije BiH. Radi se o apsolutno odvojenim školama. Djeca se ne koriste ni istim učionicama, ni istim hodnikom, ni istim ulazom. Ne dijele isti prostor, nemaju iste učitelje, iste čistače i čistačice, domare, direktora, i u suštini se ne susreću”, dodao je.

Stolačka škola ‘uzoran primjer’
U dijelu bosanskohercegovačkih medija veliko je nezadovoljstvo izazvala izjava hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlić-Radmana koji je na skupu povodom 30. obljetnice Dejtonskog sporazuma, održanom 25. i 26. svibnja u američkom Daytonu, stolačku osnovnu školu ponudio kao uzoran primjer za organizaciju osnovnog školstva u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Radman je govorio na lošem engleskom, zapanjujuće lošem za ministra vanjskih poslova članice EU, pa iz njegove izjave koju je prenio dio medija u BiH nije lako ni razabrati što je točno htio reći.

Al Jazeera je kontroverzni dio njegove izjave pokušala prevesti ovako: “Prošle godine posjetili smo školu u Stocu koju je obnovila hrvatska vlada”, kazao je, misleći na ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića koji je u Daytonu sjedio do njega.

“Ne bih rekao da su to dvije škole. To su dva programa, jer postoje i dvije religije, Hrvati i muslimani. Imaju i posebne programe, naravno. Tako je svugdje u svijetu. To je uistinu dobar primjer da se prenese svugdje u BiH, grad Stolac”, kazao je uz ostalo Gordan Grlić-Radman.

Hrvatska Vlada obnovila školu
Želeći dobiti precizan službeni stav hrvatske vlade o fenomenu “dvije škole pod jednim krovom”, koji u BiH već godinama izaziva ozbiljne političke nesuglasice, Al Jazeera je tražila službeni stav od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH u Zagrebu.

Služba za odnose s javnošću MVEP-a odgovorila nam je: “Namjera opaske ministra Gordana Grlić-Radmana o ‘dvije škole pod istim krovom’ je ukazati na potrebu da se na području čitave Bosne i Hercegovine treba omogućiti obrazovanje djece na njihovom materinskom jeziku, što sada nije uvijek slučaj, posebice imajući u vidu neke primjere u Republici Srpskoj. Pravo obrazovanja na materinskom jeziku je vrijednost za koju se snažno zalaže i UNESCO. U složenoj državi kakva je Bosna i Hercegovina, u kojoj postoje tri službena jezika i dva pisma, poseban je izazov osigurati ovo ustavom zajamčeno pravo u obrazovanju”.

U odgovoru nadalje stoji: “Ministar je izdvojio osnovnu školu u Stocu, jer je Vlada Republike Hrvatske 2023. godine donirala sredstva za obnovu i opremanje potresom oštećene školske zgrade. Iako je tu riječ o ‘dvije škole pod istim krovom’, Vlada je financirala obnovu cijele zgrade, što je dobrosusjedska i humanitarna gesta spram dijela Bosne i Hercegovine koji je bio pogođen snažnim potresom. Ovu školsku zgradu zajedno su obišli ministar Grlić-Radman i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković 23. srpnja 2024. godine.”

Ministarstvo je u odgovoru kazalo i ovako: “Podsjećamo kako je koncept ‘dvije škole pod istim krovom’ izvorno bio osmišljen i proveden od strane OESS-a u BiH upravo da se omogući obrazovanje na materinskom jeziku i očuvanje identiteta pripadnika svih konstitutivnih naroda, posebno u situacijama kada u određenim lokalnim zajednicama predstavljaju malobrojniju populaciju. Zlonamjerno je potenciranje pitanja ‘dvije škole pod istim krovom’ kao navodnog dokaza poticanja ‘etničkih podjela’. Naime, upisivanje djece u škole se temelji na slobodnom odabiru roditelja o nastavnom planu i jeziku na kojem žele školovati svoju djecu. Dakle, treba istaknuti da se upisivanje u škole ne temelji na nacionalnom izjašnjavanju, već na slobodnom odabiru roditelja o jeziku na kojem žele da im se djeca školuju.”

“Ne bi trebalo predstavljati problem ni to da se na pojedinim lokacijama obrazovanje na različitim jezicima i nastavnim programima provodi u istoj školskoj zgradi, ako se pritom poštuje sloboda odabira jezika i nastavnog programa obrazovanja. Čini se stoga kako stvarna namjera onih koji problematiziraju praksu ‘dvije škole pod istim krovom’ nije nikakva pomirba i integracija, već promicanje asimilacije i unitarističkih ideja, na štetu hrvatskog naroda kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini”, stoji u odgovoru koji je Služba za odnose s javnošću MVEP-a RH.

Demir Mahmutćehajić, međutim, podsjeća na problem koncepta za koji se zauzima hrvatska vlada. “Mislim da ne bi bio problem da postoje različiti planovi i programi, pa da roditelji biraju po kojem će planu i programu njihovo dijete pohađati osnovno školovanje, ali bi onda trebali imati i opciju za srpsku i za romsku djecu, kao i za djecu ‘ostalih’. Isto tako, sve bi te škole trebale biti objedinjene, dakle, jedna škola s više nastavnih programa. To bi bilo u redu i to bi trebalo podržati na nivou cijele BiH.”

Zar se u Stocu nikad nije govorio hrvatski jezik?
Činjenicu da su škole u Stocu potpuno odvojene dokazuje već i površna pretraga internetom. “Osnovna škola Stolac” – škola koju pohađaju hrvatska djeca – ima svoju internetsku stranicu na kojoj, u dijelu teksta koji opisuje povijest škole stoji i ovako: “Godine 1993. sva prava i obveze OŠ Ragib Dizdar preuzima OŠ Stolac i po prvi put u svojoj povijesti počinje s radom po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.”

Pod kojim uvjetima se to dogodilo, je li baš točno da se u Stocu nikad dotad nije govorio hrvatski jezik, i kakav su progon te 1993. doživjeli stolački Bošnjaci, nema ni spomena. Također, od četrdesetak zaposlenika škole koji su imenom i prezimenom navedeni na stranici nema nijednog imena za koje bi se moglo pretpostaviti da je bošnjačko.

“Prva osnovna škola Stolac” – škola koju pohađaju bošnjačka djeca – također ima svoju internetsku stranicu, ali je posve drugačija. Tamo piše: “Stranica je u izradi – uskoro u punom kapacitetu”. Posljednja objava na toj stranici je iz kolovoza prošle godine – vijest o odgodi početka nastave na području Hercegovačko-neretvanskog kantona u školskoj godini koja je upravo na izmaku.

Situacija je, dakle, posve neprirodna: dvije škole nacionalno su podijeljene, praktički kao da su u dvije države, usprkos tome što djeluju u istoj zgradi.

Teško naslijeđe suodgovornosti za razaranje i progon
Pritom, a to nipošto nije nevažno, ministar vanjskih poslova Hrvatske, koja nosi teško nasljeđe suodgovornosti za ratno razaranje Stoca i progon tamošnjih Bošnjaka 1993. godine, takvu nacionalnu podjelu navodi kao poželjan primjer za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Svakako jest točno da narodi imaju pravo na nacionalno prilagođene nastavne programe, ali to ne znači da i djeca i škole trebaju biti fizički odvojeni, kao i da programi baš iz svih predmeta moraju biti posve različiti.

Valja uostalom podsjetiti, kako je još davno izvijestio bosanskohercegovački portal Školegijum, da je Općinski sud u Mostaru u travnju 2012. “nesumnjivo utvrdio da se na području Hercegovačko-neretvanskog kantona djeca u škole upisuju i razdvajaju zavisno od svoje etničke pripadnosti”. “Dugogodišnju i prije rata nepoznatu praksu razdvajanja djece na etničkom principu, poznatu i pod nazivom ‘dvije škole pod jednim krovom’, sud je okarakterisao kao direktnu diskriminaciju, i prvostepenom presudom naložio njeno ukidanje najkasnije do početka nove 2012/2013 školske godine”, izvijestio je Školegijum.

Ta je presuda i dodatno potvrđena nakon što je Vrhovni sud Federacije BiH u listopadu 2014. odbio žalbu Hercegovačko-neretvanskog kantona, Osnovne škole Čapljina i Osnovne škole Stolac te potvrdio presudu Općinskog suda u Mostaru.

“Tako je, bez mogućnosti nove žalbe, potvrđeno da je postojanje podijeljenih škola, poznatijih kao ‘dvije škole pod jednim krovom’, diskriminacija djece na osnovu njihove etničke pripadnosti”, izvijestio je Školegijum dodajući kako “izvršenje ove presude podrazumijeva uspostavljanje jedinstvene integrisane multikulturne obrazovne ustanove – škole za utvrđena upisna područja sa jedinstvenim nastavno-naučnim planom i programom uz puno poštivanje prava djeteta na obrazovanje na maternjem jeziku”.

‘Nema više tenzija, svi su navikli na to’
Od toga do danas ništa; štoviše, o problemu se govori sve rjeđe, a hrvatski ministar odvojenu stolačku školu nudi kao uzor za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Potvrđuje to i Demir Mahmutćehajić.

“Više nema tenzija, svi su se navikli na to. To je postalo normalno. Niko ne pokušava ništa uraditi da se to promijeni. Razlog zašto više nema tenzija i zašto ovo pitanje nije više na dnevnom redu, jeste, između ostalog, i taj što je SDP BiH u koaliciji s HDZ-om BiH.

Sve je potisnuto, gurnuto pod tepih, i naravno da Grlić-Radman iz svoje pozicije onda može da kaže: ‘Vidite, to je uspješno, tamo nema problema’. Ima problema, nije dobro, nije u redu i ne treba šutjeti”, zaključuje Mahmutćehajić.

(Vijesti.ba)