13.06.2025 / 08:34 Svijet - Vojna ili politička poruka?

Napad na Natanz: Da li je Izrael zaista unazadio iranski nuklearni program?

Napad na Natanz: Da li je Izrael zaista unazadio iranski nuklearni program?
Foto: X.com

Kada je premijer Izraela Benjamin Netanyahu u petak ujutro izjavio da je Izrael napao “glavno iransko postrojenje za obogaćivanje urana u Natanzu”, signalizirao je opseg ambicija svoje zemlje u najvećem napadu koji je ikada usmjeren na Iran.

Cilj je bio uništiti srce iranskog nuklearnog programa, piše David E. Sanger za The New York Times.

Postrojenje u Natanzu je mjesto gdje je Iran proizveo veliku većinu svog nuklearnog goriva, koje je dovelo zemlju na prag izgradnje nuklearnog oružja.

Još nema izvještaja je li i drugo veliko iransko postrojenje za obogaćivanje, Fordow, također bilo meta. To je mnogo teža meta, zakopana duboko ispod planine, namjerno dizajnirana da bude izvan dometa Izraela.

Kao rezultat toga, moglo bi proći nekoliko dana ili sedmica da se dođe do odgovora na jedno od najkritičnijih pitanja vezanih uz napad na iranska postrojenja: Koliko dugo Izrael odgađa iranski nuklearni program? Ako se program odgodi samo godinu ili dvije, moglo bi izgledati kao da je Izrael preuzeo ogroman rizik zbog prilično kratkotrajnog odgađanja. A među tim rizicima nije samo mogućnost dugotrajnog rata, već i da će se Iran povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, sakriti svoj program i utrkivati ​​se za oružjem – upravo ishod koji je Netanyahu želio spriječiti, prenosi Al Jazeera.

Historija sugerira da takvi napadi imaju nepredvidive rezultate. Čak je i najdomišljatiji napad na program prije 15 godina – cyber napad koji je u sistem ubacio zlonamjerni softver, uništavajući centrifuge – usporio Iran samo na godinu ili dvije. A kada se program vratio, bio je veći nego ikad.

Tokom gotovo 20 godina, Izrael i Sjedinjene Američke Države ciljali su hiljade centrifuga unutar postrojenja u Natanzu, u nadi da će uskratiti ključni sastojak iranskim naučnicima potreban za izgradnju nuklearnog arsenala. Zajedno su dvije zemlje razvile crva Stuxnet, cyber oružje namijenjeno da centrifuge izmaknu kontroli. Ta operacija, kodnog naziva Olimpijske igre, rođena je za vrijeme administracije Georgea W. Busha i cvjetala je za vrijeme Baracka Obame sve dok operacija nije razotkrivena.

Zatim je Izrael sabotirao zgrade u kojima su proizvođeni ključni dijelovi za centrifuge i počeo ubijati naučnike ključne za operaciju. Ali to su bila privremena usporavanja. Iran se brzo oporavio. I centrifuge u Natanzu nastavile su se okretati, sve dok nuklearni sporazum s Teheranom iz 2015. nije prisilio zemlju da se odrekne 97 posto svog goriva i uspori obogaćivanje u Natanzu. Taj je sporazum također ograničio nivo obogaćivanja na razinu korisnu za proizvodnju nuklearne energije, ali nedovoljnu za izradu bombe.

Tri godine se činilo da je prijetnja koju predstavlja Natanz obuzdana. Većina američkih dužnosnika vjerovala je da sporazum obuzdao program, iako ga nije okončao. Proizvodnja postrojenja u Natanzu bila je minimalna.

No, onda je Trump 2018. godine povukao Sjedinjene Američke Države iz sporazuma, nazvavši sporazum katastrofom. I u roku od nekoliko godina, Iran je počeo obnavljati postrojenje i postavljati nove, daleko učinkovitije centrifuge. Povećao je razinu obogaćivanja na 60 posto čistoće – tek nešto manje od razine za atomsko oružje. Stručnjaci su rekli da bi trebalo samo nekoliko sedmica da se razina dodatno podigne na 90 posto, što se obično koristi u atomskom oružju.

Iran je također poduzeo druge poteze koji su na Natanz postavili još veću metu. Međunarodni inspektori su zaključili da je Iran u posljednjih nekoliko mjeseci ubrzao svoje obogaćivanje. U petak ujutro, Netanyahu je iskoristio taj napredak kako bi tvrdio da Iran sada ima dovoljno goriva za devet bombi i da bi zemlja mogla to gorivo “pretvoriti u oružje” u roku od godinu dana. To se slaže s onim što su inspektori izvijestili prije sedmicu dana.

Netanyahu je u obraćanju izraelskom narodu iznio argument da obavještajni podaci sugeriraju da je rizik za Izrael od nedjelovanja prevelik. O toj će se procjeni dugo raspravljati, zajedno s pitanjem je li diplomatija koju je Trump pokrenuo mogla obuzdati iranske sposobnosti, kao što je to učinio sporazum prije deset godina.

No, još je prerano da znamo koliku je štetu Izrael nanio. Natanz nije duboko zakopan, ali centrifugalne hale nalaze se 50 metara ili više ispod pustinje i prekrivene su visoko armiranim betonom. Pitanje je jesu li centrifuge uništene.

Izraelski napadi išli su dalje od samih postrojenja. Također su nastojali obezglaviti i vojno i nuklearno vodstvo.

Godinama je Izrael pojedinačno ciljao vrhunske nuklearne naučnike. Neki su ubijeni bombama pričvršćenim na vrata njihovih automobila. Glavni iranski nuklearni naučnik ubijen je u atentatu uz pomoć robota. Ali čini se da su neki od udara u petak ujutro uništili njihovo sjedište i stanove, što je dio očiglednog napora da se osoblje masovno ubije.

Jedna misterija koja još uvijek okružuje napad jeste je li Izrael pokušao pogoditi najdublji i najzaštićeniji objekat: centar za obogaćivanje urana Fordow. Nalazi se u bazi Iranske revolucionarne garde i duboko je u planini – gotovo 800 metara ispod površine, prema riječima Rafaela Mariana Grossija, glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji je posjetio to mjesto.

„Ako niste došli do Fordowa, niste eliminirali njihovu sposobnost proizvodnje materijala za oružje“, kazao je Brett McGurk, koji je bio koordinator za Bliski istok za nekoliko američkih predsjednika obje stranke.

Američki dužnosnici rekli su da Izrael nema bombe za uništavanje bunkera da bi došao do tog objekta, gdje su instalirane najnaprednije iranske centrifuge. A ako Fordow preživi napade, onda postoji velika šansa da će s njim preživjeti i ključna tehnologija iranskog nuklearnog programa.

(Vijesti.ba)

Izdvajamo