Život generacija rođenih nakon 1995. u Bosni i Hercegovini obilježen je ratom u kojem nisu učestvovale. Svjedoci su razdoblja mira bez pomirenja.
Dokumentarni film koji je nastao u produkciji Al Jazeere Balkans daje uvid u perspektivu dvadesetosmogodišnje Mirele Osmanović. Ona je u genocidu izgubila dvojicu tada maloljetne braće.
Pokušavajući razumjeti zašto se teški zločin, u kojem je prije trideset godina ubijeno više od osam hiljada muškaraca i dječaka, negira, a njegovi počinioci slave, odlučuje se suočiti s višegodišnjom porodičnom šutnjom i postaviti najteža pitanja.
U strahu da će kod oca i majke probuditi najbolnija sjećanja, ali motivisana potrebom da dođe do istine, odgovore traži i u razgovoru s prijateljima ubijene braće, kolegama s posla – zaposlenicima Memorijalnog centra Srebrenica, ali i drugim preživjelim žrtvama genocida čija saznanja joj mogu pomoći da, kako Mirela kaže, sklopi svoju slagalicu. Put će je odvesti i do Nedžada Avdića, koji je u julu 1995. preživio strijeljanje, a generacija je starijeg, ubijenog brata Velida. Odvest će je i do mjesta na kojima su pronađene masovne grobnice s posmrtnim ostacima dvojice braće.
Dokumentarac "Kad nastupi tišina" nastao je iz potrebe da se doprinese očuvanju istine, suprotstavi zaboravu i negiranju genocida, te ponudi nova perspektiva mladim generacijama koje odrastaju u vremenu sve prisutnijeg historijskog revizionizma. Postavlja i univerzalna pitanja: Šta znači biti rođen u prvim godinama nakon genocida? Kako živjeti sa šutnjom, a tragati za istinom? Koliko je teško nositi teret prošlosti u vremenu u kojem se zločin negira ili minimizira? Zašto je važno govoriti, čak i kada boli?
Intimni ton protagonistice od početka do kraja filma, pitanja koja postavlja sebi i drugima, njeni pokušaji da razbije višegodišnju šutnju u porodičnoj kući punoj ljubavi i brige, produbljuju osjećaj unutrašnjeg razdora, zrcale njen nemir i suočavaju je s neizrecivom patnjom i boli.
(Vijesti.ba)