U SAD prosječne penzije su za oko 16 posto niže od plata zaposlenih, a gotovo petina penzionera otvoreno priznaje da se bori s troškovima života. Istovremeno, tek pet posto njih smatra da zaista „žive svoj san“.
S druge strane, Francuska ulaže ogroman dio svog društvenog bogatstva u penzioni sistem. Oko 14 posto BDP-a odlazi na penzije, uz stopu zamjene od približno 74 posto, što znači da penzioneri u prosjeku zadržavaju gotovo tri četvrtine svojih ranijih primanja. U SAD je taj omjer znatno manji – država izdvaja samo oko sedam posto BDP-a, a stopa zamjene je tek oko 50 posto.
Penzioni sistemi u Evropi, posebno u Francuskoj i Velikoj Britaniji, posljednjih godina su pod stalnim pritiskom zbog rastućih troškova i demografskih promjena. U Francuskoj su reforme izazvale masovne štrajkove i proteste, dok je u Velikoj Britaniji pitanje penzija postalo ozbiljan politički problem. Ipak, i jedna i druga zemlja nastoje zaštititi standard svojih penzionera.
"French pensioners now have higher incomes than working-age adults" - extraordinary
— Stefan Schubert (@StefanFSchubert) September 13, 2025
By @jburnmurdoch pic.twitter.com/rva5BEK5JJ
Britanski model tzv. „trostruke zaštite“ osigurava da državne penzije svake godine rastu ili brže od inflacije, ili brže od plata, ili najmanje 2,5 posto. Takva politika znatno je poboljšala životni standard penzionera, ali je istovremeno ograničila budžetski prostor za ulaganja u infrastrukturu i druge socijalne programe.
Francuski penzioneri, pak, uživaju u jednom od najpovoljnijih sistema na Zapadu, s relativno visokim prihodima i mogućnošću ranijeg odlaska u penziju zahvaljujući nižoj starosnoj granici. Upravo zbog toga, penzioni izdaci u toj zemlji rastu brže nego u većini drugih, stvarajući dugoročni fiskalni pritisak.
Iako su troškovi penzija u obje zemlje visoki i predstavljaju ozbiljan izazov za javne finansije, politički sistemi Velike Britanije i Francuske u velikoj mjeri nastavljaju štititi penzionere od značajnijih rezova i fiskalnih prilagođavanja.
(Vijesti.ba)