Prije 25 godina srušen Slobodan Milošević: Srbija se ponadala demokratiji, ali ...

Na protest 5. oktobra 2000. u centru Beograda slile su se stotine hiljada ljudi iz svih krajeva Srbije, isprovocirane odlukom Republičke izborne komisije da ne prizna pobjedu predsjedničkog kandidata višestranačke Demokratske opozcije Srbije (DOS) Vojislava Koštunice na izborima 24. septembra te godine.

Koaliciju DOS činilo je heterogenih 19 stranaka, a od Miloševića je traženo da do 5. oktobra prizna poraz na saveznim, lokalnim i predsjedničkim izborima. Zatražena je i ostavka uprave državne televizije (RTS) kako bi se otvorio prostor za objektivnu uređivačku politiku javnog servisa umjesto dotadašnje ogoljene režimske propagande, prenosi Hina.



Opozicija je, pozivajući svoje pristaše na protest, insistirala na činjenici da je Vojislav Koštunica osvojio 52,54 posto glasova, odbacujući pokušaj vlasti da održi drugi izborni krug.

Vjera u demokratiju i tragičan preokret

Ulice Beograda, posebno četvrt ispred zgrade tadašnje Savezne skupštine, 5. oktobra 2000. preplavile su stotine hiljada Beograđana i ljudi koji su od jutra pristizali iz svih krajeva Srbije autobusima, ličnim automobilima, kamionima, neki čak rušeći policijske blokade bagerima.

Okupirana je zgrada parlamenta, tada djelomično opljačkana, zapaljena i devastirana, a demonsstranti su zauzeli i zgradu RTS-a, istjeravši upravu.

Policija i njezine specijalne jedinice krajem dana stale su na stranu demonstranata. Tokom protesta stradalo je dvoje ljudi – demonstrantica i policajac, dok je 65 osoba povrijeđeno.



Pod tim pritiskom, Milošević je 6. oktobra 2000. priznao poraz, a Koštunici čestitao na pobjedi.

Mnogi građani Srbije vjerovali su da je to konačan poraz autoritarnog režima i da su nastupile korjenite demokratske promjene, uzdajući se u vladu reformatorskog premijera Zorana Đinđića.



No idila demokratije potrajala je vrlo kratko - premijer Đinđić ubijen je u atentatu 12. marta 2003., a ideološki heterogena demokratska opozicija ubrzo se potpuno raspala. Konzervativac Vojislav Koštunica povukao se s političke scene, vodeća Đinđićeva Demokratska stranka rasula se u nekoliko frakcija, a ni ostali pobjednici historijskog 5. oktobra 2000. nisu uspjeli ostati privrženi datim obećanjima niti ih dosljedno provesti u djelo.

Četvrt stoljeća od tog, nesporno značajnog, datuma u novijoj historiji Srbije, danas će rijetki objektivno i uvjerljivo tvrditi da je taj "historijski bljesak demokratije" zemlju pogurao velikim koracima u evropsku porodicu cijenjenih nacija.

Vlast u Srbiji, četvrt stoljeća kasnije, dijele politički potomci Miloševićeva režima. Njegova Socijalistička partija Srbije (SPS), koju vodi Ivica Dačić, ključni je koalicijski partner dominantne Srpske napredne stranke (SNS), derivata Srpske radikalne stranke haškog optuženika i nekadašnjeg Miloševićeva koalicijskog partnera Vojislava Šešelja.

Nekad bliski Šešeljev saradnik te ministar informisanja u vladi pod Miloševićem 1999., Aleksandar Vučić, niz godina i vođa SNS-a, a sada predsjednik pri kraju drugog mandata, duže od desetljeća alfa je i omega vlasti u Srbiji. No, posljednjih je godina njegov autoritarni režim opterećen brojnim aferama, korupcijom i sumnjivim projektima, državnim dugom koji je premašio 38 milijardi eura i političko-ekonomskim labirintom između Evropske unije, čijem članstvu teži, te Rusije i Kine, koje vidi kao svoje vjerne prijatelje i partnere, piše Jutarnji list.

Kriza Vučićeve vlasti

Kriza Vučićeve vlasti ubrzana je tragedijom 1. novembra 2024. kada je u padu nadstrešnice na nedavno renoviranoj željezničkoj stanici u Novom Sadu poginulo 16 pretežno mladih ljudi, a jedna osoba je povrijeđena s trajnim posljedicama. Ta je tragedija pokrenula masovne proteste koji kao glavnog krivca vide vlast, čiji su koruptivni poslovi i nesavjesno obavljeni radovi u rekonstrukciji stanice doveli do smrtonosnog pada nadstrešnice.

Skoro svakodnevne proteste već 11 mjeseci predvodi studentski pokret čiji su ključni ciljevi uspostava demokratskog društva, evropskih vrijednosti, vladavine prava i institucija, umjesto stranačke oligarhije SNS-a. Vlast proteste i studentski pokret, koji je pridobio široku podršku akademske zajednice i dominantnih društvenih krugova, naziva "obojenom revolucijom" i nastoji ih ugušiti sve otvorenijom represijom, hapšenjima, premlaćivanjem aktivista, političkim procesima u pravosuđu.



Centar Beograda, ispred državnog parlamenta koji je 5. oktobra 2000. bio poprište pada Miloševićeva režima, danas je šatorsko naselje Vučićevih pristaša, a u Pionirskom parku ispred njegovog službenog ureda od aprila podignut je kamp, navodno grupe studenata protivnika izvornog studentskog pokreta, a zapravo osoba koje Vučićevi protivnici vide kao "batinaše" sumnjive prošlosti i njegovu "pretorijansku gardu".

Slobodan Milošević je zbog optužbi za ratne zločine izručen sudu u Den Haagu u vrijeme vlade prvog demokratski izabranog premijera Zorana Đinđića, a preminuo je 2006. u zatvoru u Scheveningenu, ne dočekavši presudu. Na vlasti je bio nešto duže od 10 godina.

Četvrt stoljeća od Miloševićeva pada, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, u vrhu vlasti od 2012., danas ustrajno izbjegava raspisati prijevremene izbore koje na protestima posljednjih par mjeseci traže studentski pokret i zborovi građana čiju podršku imaju studentski zahtjevi.


(Vijesti.ba)