
Evropska unija decenijama je počivala na nepisanom pravilu: Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku.
Taj dogovor sada pripada prošlosti, a uloge se dramatično mijenjaju. Dok se Njemačka sprema postati vodeća vojna sila Evrope, politička ravnoteža na kontinentu se ljulja.
Francuska se bori da zadrži svoj značaj, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje istovremeno budi duhove prošlosti i nadu da bi osovina Berlin–Varšava mogla postati najčvršći bedem protiv Rusije, piše Politico.
Očekivanja od Berlina su ogromna.
"Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme veću odgovornost“, rekao je Christoph Schmid, njemački socijaldemokratski zastupnik u odboru za odbranu Bundestaga i dodao:
"Očekivanje je da će Njemačka konačno uskladiti svoju ekonomsku težinu s vojnom snagom".
Vizija Njemačke s najvećom evropskom vojskom, opremljenom najsavremenijom tehnologijom, daleko je od slike haotičnog Bundeswehra koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, povezana s političkom i ekonomskom snagom, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Evrope morati prilagoditi.
Plan je da do 2029. godine Njemačka na odbranu troši 153 milijarde eura godišnje, što je oko 3,5 posto BDP-a – najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Za poređenje, Francuska do 2030. planira dostići oko 80 milijardi eura, a Poljska već ove godine namjerava potrošiti 44 milijarde eura – čak 4,7 posto BDP-a, najviše u NATO-u.
Ovaj tektonski pomak osjeća se i u Briselu.
Jedan zvaničnik EU-a nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu "telurijskom“, odnosno ogromnom, dok je drugi diplomat bio direktniji.
"To je najvažnija stvar koja se trenutno dešava u EU", kazao je.
Pitanje koje kruži hodnicima evropskih institucija glasi: koliko će njemačko jačanje biti evropsko?
Odgovor se nazire u politici nabavke. Berlin se snažno protivi ideji da Evropska komisija dobije veće ovlasti u kupovini oružja i planira se oslanjati na nacionalne okvire, koristeći član 346 Ugovora o EU koji državama omogućava da zaobiđu pravila tržišne konkurencije i favorizuju domaće kompanije.
Ovaj pristup "Njemačka na prvom mjestu“ već je u primjeni.
Interni dokumenti pokazuju da se Berlin sprema kroz Bundestag progurati obrambene ugovore vrijedne 83 milijarde eura do kraja 2026. godine. To je tek početak – dugoročna „lista želja“ Bundeswehra teži čak 377 milijardi eura.
Manje od 10 posto novih ugovora ide američkim dobavljačima, dok gotovo sav ostatak ostaje u Evropi – najvećim dijelom u Njemačkoj.
U Parizu se ovakav razvoj događaja prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Uprkos naporima predsjednika Emmanuela Macrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim odbrambenim krugovima ostaje duboko.
"To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje“, rekao je jedan francuski dužnosnik i dodao: "Biće teško raditi s njima jer će biti izuzetno dominantni.“
Isti izvor dodaje da je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje.
"Neće trebati napasti Alzas i Mosel“, našalio se. „Mogu ih jednostavno kupiti.“
Osim historijske nelagode, Francuze brine i kakvu geopolitičku ulogu Berlin planira igrati.
"Još nije jasno šta kancelar Merz zapravo želi“, rekao je jedan evropski diplomata.
„Njemačka će morati preuzeti širu ulogu na međunarodnoj sceni, ali način na koji će to uraditi ostaje nepoznanica".
Dodatne napetosti izazvao je spor oko evropskog borbenog aviona nove generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi eura koji je trebao biti kruna francusko-njemačko-španske saradnje.
Zbog kašnjenja i neslaganja oko podjele posla, Berlin već razmatra alternativne opcije, što u Parizu izaziva uzbunu.
Za Francusku, FCAS je ključan politički projekat povezan s njenim nuklearnim odvraćanjem.
Éric Trappier, direktor kompanije Dassault Aviation, otvoreno je upitao poslanike:
"Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku, zar vas to ne zabrinjava?“
U Varšavi, pak, na njemačko jačanje gledaju drugačije – kao na nužan i zakašnjeli korak.
"Poljska je postala svjetionik među NATO saveznicima po pitanju vojne potrošnje“, rekao je Marek Magierowski, bivši poljski ambasador.
"Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj odbrani, ne možemo govoriti: ‘Molimo sve da troše više na odbranu – osim Njemačke'".
Sličan ton zauzimaju i drugi poljski zvaničnici, iako istorija ne prestaje da baca dugu sjenku.
"Kada Njemačka spoji svoju ekonomsku i vojnu moć, to uvijek budi strahove“, rekao je Paweł Zalewski, zamjenik ministra odbrane Poljske.
Prema njegovim riječima, jačanje Njemačke prirodan je odgovor na signale iz Washingtona o mogućem smanjenju američke prisutnosti u Evropi.
"Glavne zemlje koje će braniti istočni bok NATO-a biće Poljska i Njemačka“, dodao je.
Ipak, sjećanja na politiku Angele Merkel prema Rusiji teško blijede.
"Sjećamo se njenog proruski nastrojenog pristupa“, dodao je Zalewski.
"Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će snažno braniti međunarodni poredak protiv Rusije. Potrebna je stalna provjera. Ništa ne zaboravljamo.“
Dodatnu zabrinutost izaziva rast podrške krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD).
"Kada pomislimo da bi AfD mogao doći na vlast – to je zaista zabrinjavajuće“, rekao je jedan poljski zvaničnik.
"AfD je proruska partija koja čak govori o ‘povratu’ poljskog teritorija. Takve rasprave ne smijemo otvoriti u Evropi".
Sve u svemu, brzo jačanje Njemačke i podijeljene reakcije partnera pokazuju da se evropsko težište moći pomjera prema istoku.
Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pogon, dok se Francuska oslanja na nuklearno oružje, a Poljska izrasta u konvencionalnog teškaša na istočnom krilu NATO-a.
Za Brisel, ovo preslagivanje je ključni test: može li EU taj zamah usmjeriti u zajedničku odbranu ili će on dodatno produbiti podjele unutar Unije?
Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne pokušaj dominacije.
Ipak, čak i pristalice priznaju da su razmjere promjena teško pojmljive.
"Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje“, rekao je jedan diplomata EU-a i zaključio: Ali Njemačka je dio EU-a i NATO-a – i mnogo toga se može promijeniti u međuvremenu".
(Vijesti.ba)