Masovna ubistva i samoubistva u ruskoj vojsci

„Anulirali su mi dijete“, žali se Tatjana Bykova u video poruci. Njenog sina Andreja ubili su, kako kaže, zapovjednici. Imenuje ih i kaže da ih mrzi. Prvo su od njega iznuđivali novac, tražeći polovicu odštete koju je primio za ranjavanje, kaže ona. Kada im je odbio dati novac i umjesto toga kupio automobil, tražili su da im preda auto. Budući da je odbio predati automobil, ubijen je, tvrdi Bykova.

Ona je podnijela prijavu Istražnom odboru Ruske Federacije i Uredu glavnog tužioca, ali ništa se nije dogodilo. Andrej Bykov je jednostavno proglašen nestalim. „Kako mi je rečeno, pretučen je na smrt. Leži u šumovitom području u blizini Galicinivke (selo u Donjeckoj oblasti Ukrajine)“, rekla je Bykova neovisnom ruskom mediju u egzilu Verstka.

U oktobru 2025. web-portal je pokrenuo projekt kako bi skrenuo pažnju na raširenu praksu mučenja i takozvano „poništavanje“ (ili „anuliranje“) – kolokvijalni izraz za ubistvo suboraca u ruskoj vojsci. „Verstka“ je također objavila imena više desetaka uključenih zapovjednika. Sljedećeg dana, Aleksandar Paščenko, zastupnik vladajuće stranke Jedinstvena Rusija iz republike Hakasija, odgovorio je na kritike jednog građanina rekavši: „Na prvoj liniji bojišnice, bili biste poništeni za takve izjave.“ Time je potvrdio da se „poništenja“ doista praktikuju.

Zašto se mučenja i ubistva događaju u vojsci?

„Ubistvo suboraca samo je jedan aspekt teškog stanja ruske vojske. Mučenje je također rašireno“, rekao je za DW vojni stručnjak Jurij Fjodorov.

Videozapisi mučenja mogu se pronaći na Telegram kanalima posvećenim ratu. Primjerice, vojnike bacaju u jamu i hrane ih smećem jedan ili dva tjedna, ovisno o zapovjednikovom nahođenju. Ili su vojnici prisiljeni „zagrliti drvo“. Vezuju ih za debla i ostavljaju tamo dan-dva bez hrane ili vode.

Vojnik može biti upucan, a zatim proglašen nestalim ili ubijen u akciji. Nadalje, od samovolje časnika ovisi hoće li vojnik biti poslan u napad gdje je rizik od smrti posebno visok.

„Ljudi su potrošna roba“

Razlozi za „anuliranje“ mogu uvelike varirati – neposluh, disciplinski prekršaji, konzumacija alkohola, svađe s časnicima ili odbijanje predaje dijela plaće. „Ako ljude smatrate potrošnom robom i sposobni ste nekoga ubiti slanjem u beznadnu bitku, onda ćete ubiti i u pozadini jer je netko počinio neki prekršaj, nije vam dao novac ili se posvađao“, rekao je za DW vojni stručnjak Jan Matvejev.

Psihoanalitičarka Alina Putilovskaja govori o „prijenosu“ i „izražavanju“ agresivnih emocija: „Nadređeni koji sami čine te okrutne činove nasilja imaju također nadređene koji ih ismijavaju – na primjer, nerealnim naredbama i uskraćivanjem vitalnih zaliha njihovim jedinicama. Ti visokorangirani dužnosnici projiciraju prema vani sliku superiornosti, nepobjedivosti i prosperiteta. To dovodi do vrlo teških osjećaja među terenskim zapovjednicima, koje zatim iskaljuju na svojim podređenima.“

Prema Putilovskoj, potonji osjećaju strah jer bi mogli postati meta agresije svojih nadređenih. Međutim, osjećaju i sažaljenje i krivnju prema pogođenim drugovima jer im ne mogu pomoći, dodaje psihoanalitičarka.

Jurij Fjodorov „otkazivanja“ u vojsci pripisuje korumpiranim časnicima te kriminalnom i nediscipliniranom osoblju. Kaže da je časnički kadar u Rusiji postao problematičniji od 1990-ih, jer su mnogi ostali u vojsci jednostavno zato što nisu mogli pronaći posao u civilnom sektoru. Svoju nisku plaću nadopunjavali su koruptivnim praksama, poput prisiljavanja vojnika na neplaćeni rad. Upravo takvi časnici trenutno služe u ratu u Ukrajini, dodaje on.

Stručnjaci se slažu da se i ruska vojska promijenila u ovom ratu zbog novačenja plaćenika koji se bore za novac i osuđenih kriminalaca koji donose vlastite „vrijednosti“ u vojne redove. „Da bi se cijela ova banda držala pod kontrolom, morale su se koristiti najbrutalnije metode“, kaže Fjodorov.

(Vijesti.ba)