Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić održao je danas govor u Domu parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, na prijemu povodom obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine
Domaćin prijema bila je Međuparlamentarna grupa za Bosnu i Hercegovinu (APPG for BiH), koju su predvodili predsjedavajuća Alicia Kearns i BiH–UK Network.
Prijemu su prisustvovali brojni britanski parlamentarci, članovi All-Party Parliamentary Group for Bosnia and Herzegovina, predstavnici diplomatskog kora, predstavnici bosansko-britanske zajednice, te organizacije koje djeluju na jačanju odnosa Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
U svom obraćanju, predsjedavajući Predsjedništva BiH Komšić je naglasio značaj Dana državnosti za historijski kontinuitet i identitet Bosne i Hercegovine, te istakao snažne veze naše dvije zemlje i stalnu podršku Ujedinjenog Kraljevstva Bosni i Hercegovini.
„Dame i gospodo,
na početku želim izraziti zahvalnost za organizaciju ovog događaja, koji ima za cilj obilježiti Dan državnosti Bosne i Hercegovine, kao i tridesetu godišnjicu zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ovih dana mi u Bosni i Hercegovini obilježavamo dva historijska događaja koji su obilježili i oblikovali živote i sudbine generacija građana Bosne i Hercegovine. To su događaji čiji će se uticaj zasigurno osjećati i u budućnosti, te na sličan način odraziti na buduće generacije.
Bosna i Hercegovina je zemlja koja postoji preko hiljadu godina.
Prvi put se pominje u historijskim dokumentima u 10. vijeku, a pisani dokazi o postojanju bosanske države datiraju iz 12. vijeka.
Dosad je Bosna i Hercegovina bila kraljevina, država pod vlašću Osmanskog Carstva i Austro-Ugarskog Carstva kao corpus separatum, bila je dio Kraljevine Jugoslavije, ravnopravna republika sa ostalim republikama u socijalističkoj Jugoslaviji, a od marta 1992. godine Bosna i Hercegovina je ponovo postala nezavisna država.
Obnova državnosti Bosne i Hercegovine nije se desila 1992. godine. Obnova državnosti moje zemlje desila se 25. novembra 1943. godine, u Drugom svjetskom ratu, usred okupirane Evrope, tokom borbe protiv nacista i kvislinga.
Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, koji je imao sve elemente parlamenta Bosne i Hercegovine, prisustvovalo je rukovodstvo i članovi Narodnooslobodilačkog pokreta, koji su činili pripadnici svih naroda Bosne i Hercegovine, kao i pripadnici različitih političkih opcija.
Na tom prvom zasjedanju, a potom i na drugom, donesene su odluke kojima je Bosna i Hercegovina definisana kao ravnopravna republika u okviru Jugoslavije, ali je, što je još važnije, definisana suština unutrašnjih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Prvim zasjedanjem Bosna i Hercegovina je definisana kao republika ravnopravnih naroda, a drugim su definisana jednaka politička prava svih građana, kao pojedinaca, u budućoj republici.
Kada bismo ušli u detaljniju analizu sadržaja odluka donesenih na ta dva zasjedanja, mogli bismo doći do vrlo interesantnih zaključaka da su odluke prvog zasjedanja imale ideološki osnov u sovjetskom komunističkom modelu uređenja odnosa različitih naroda i etničkih grupa u multietničkim državama, dok odluke drugog zasjedanja o ravnopravnosti građana imaju svoj osnov u demokratskim tradicijama zapadnih zemalja.
Slični principi uređenja odnosa u Bosni i Hercegovini zadržani su i u Dejtonskom mirovnom sporazumu, posebno u Aneksu IV, koji je, zapravo, važeći Ustav Bosne i Hercegovine.
Zašto su takva rješenja nekada funkcionisala u Bosni i Hercegovini, a danas funkcionišu slabo ili nikako, posebno je pitanje.
Kada govorimo o tridesetoj godišnjici zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno o okončanju rata i agresije susjednih zemalja na Bosnu i Hercegovinu, dozvolite da budem pomalo ličan.
Tih dana, kada se Dejtonski mirovni sporazum pregovarao i potpisivao, ja sam, kao pripadnik Armije BiH, bio u snijegu koji je bio toliko dubok da se kroz njega gotovo nije moglo kretati, na položajima na jedinoj planini u Bosni i Hercegovini na kojoj nikada nije bilo ljudskih naselja.
Kada je do nas stigla vijest o završetku rata, prva emocija koju sam osjetio bila je da to nije istina. Nisam mogao vjerovati da je rat završen.
Zato, kada govorimo kritički o Dejtonskom mirovnom sporazumu i rješenjima koja on sadrži, nikada ne smijemo zaboraviti činjenicu da je zaključenje mira imalo uticaj na živote ljudi koji su do tada preživjeli rat i nastavili živjeti u miru.
Taj sporazum nije savršen, čak nije ni pravedan, ali je ipak ostavio otvorenom mogućnost da se može unaprijediti ili čak promijeniti, u skladu s demokratskim principima organizacije država, naročito u oblasti osnovnih ljudskih prava.
Na kraju, moram zahvaliti svim našim saveznicima i prijateljima koji su nam pomagali i u Drugom svjetskom ratu i u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini krajem prošlog vijeka.
Također, želim zahvaliti svima koji su i danas zainteresovani za Bosnu i Hercegovinu i na taj način nam pomažu da se čuje istina o našoj zemlji, da Bosna i Hercegovina zaista postane demokratska država i društvo, da postane punopravna članica evroatlantskih integracija.
Vi ste zasigurno među njima, među našim prijateljima.
Još jednom, svim građanima Bosne i Hercegovine – sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine!
Mi cijenimo svoju domovinu, kao i mir koji imamo! U današnjem svijetu, to je nešto dragocjeno i veoma značajno!
Hvala na pažnji."
(Vijesti.ba)